Pružam tehničku podršku Dafa projektima i komuniciram s mnogo kolega praktikanata. Jedna od njih, starija praktikantica koju zovem Teta, uvrijeđena je već dugo vremena što je ostavilo veliku mrlju na naš radni odnos.
Iz ovog nedavnog iskustva sam naučio da ako možemo ukloniti više svojih vezanosti, proširiti svoje kapacitete i suočiti se s problemima racionalno, onda možemo omogućiti efikasnije korištenje Dafa resursa na projektima koji pomažu ljudima.
Volio bih podijeliti kako sam postupno naučio gledati prema unutra, našao svoj problem i kako sam na kraju riješio problem između Tete i mene. Nadam se da će moj članak biti od pomoći praktikantima koji su se susreli sa sličnim problemima kao i praktikantima koji pružaju tehničku podršku poput mene.
Teta nema redoviti izvor prihoda već živi od ušteđevine od nekoliko poslova koje je vodila davno prije. Živi sama. Njena situacija je idealna za stvaranje materijala za objašnjavanje istine.
Tijekom prvih par mjeseci zajedničkog rada, često sam išao kod nje. Naučio sam ju mnogim uobičajenim tehnikama koje se koriste na mjestima za proizvodnju materijala za objašnjavanje istine. Kasnije, kad su njene tehničke vještine sazrele i kad se povećala potreba za mojom pomoći na drugim mjestima, smanjio sam učestalost svojih posjeta. Uslijedili su neočekivani problemi.
Teta je očekivala da ju posjetim. Jednom sam otišao na mjesta drugih praktikanata da se pozabavim nekim tehničkim problemima. Bilo je kasno nakon što sam riješio te probleme. Budući da se nisam dogovorio s Tetom, nisam otišao kod nje taj dan.
Kad sam se napokon vratio kod nje, kasno jednog dana, Teta se više nije smiješila nakon što je otvorila vrata. Hladno je rekla: „Ne želiš doći kod mene, zar ne? Ako je to slučaj, možeš mi izravno reći. Nemoj da moram pogađati.“
Vrlo nezadovoljna, nastavila je: „Ako ne želiš doći, nemoj više dolaziti! Došao si tako kasno. Hoćeš li otići u žurbi? Samo reci ako ne želiš dolaziti ovdje. Ako ne mogu riješiti tehnički problem, odustat ću!“ Niti jedan praktikant nije razgovarao tako sa mnom prije.
Na površini sam bio prilično miran i razgovarao sam s njom gotovo dva sata taj dan. Tetino nezadovoljstvo je postupno nestalo. Svejedno, osjećao sam se opterećeno i uzrujano. Mislio sam da me drugi ne mogu lako dirnuti no kad je test došao, shvatio sam da nisam bio tako čvrst. Bio sam malo manje uzrujan kad sam slušao Učiteljeva audio predavanja na putu kući.
Teta se nastavila žaliti preko e-maila. Pitala je: „Zašto ne voliš dolaziti k meni?“ „Je li to zbog toga što te ne zanima što se događa kod mene?“ „Uvijek ideš na druga mjesta, a nikada kod mene“ „na što trošiš vrijeme svaki dan“ itd.
Nakon što sam pročitao njene poruke, pokušao sam objasniti njene optužbe rečenicu po rečenicu. Kad sam ju pitao koja je osnova svih njenih pritužbi samo je rekla da je vjerovala da je njen sud ispravan.
Situacija se nastavila nekoliko mjeseci. Osjećao sam se bespomoćno i više nisam htio odlaziti k njoj. Nisam više htio slušati njene opetovane pritužbe, nisam joj htio konstantno objašnjavati, podsjećati ju da gleda na problem iz perspektive Fa i onda napokon počeo rješavati tehnički problem nakon sat ili dva.
Kao posljedica toga, nisam više rješavao probleme o kojima mi je slala mailove. Dok god njena proizvodnja materijala za objašnjavanje istine nije bila prekinuta, odgovarao sam joj s kratkim odgovorima preko e-maila.
Drugi praktikanti su bili vrlo zahvalni i puni razumijevanja kad bih išao kod njih. Uvijek bi govorili: „Ti si tako zaposlen. Posao je skoro gotov tu. Ja ću se pobrinuti za ostatak s ispravnim mislima. Molim te, idi kući.“
Bio sam prilično zbunjen time zašto se Teta toliko razlikuje od drugih praktikanata. Kako da zaustavim Tetina žaljenja? Kako da joj pomognem da gleda na stvari iz perspektive Fa? Neko vrijeme sam mislio da je problem rezultat Tetine slabe kultivacije i pokušao sam smisliti način da joj pomognem da se promijeni.
Čitajući predavanja poštovanog Učitelja i članke drugih praktikanata, polako sam shvatio da je problem test koji moram svladati. Napokon sam shvatio koji je moj problem: nisam mogao tolerirati da me se krivo shvati i da sam u krivu.
Kad god me je Teta krivo shvatila, moje srce se uzburkalo. Moje strpljenje se također jako smanjilo. Nije bilo lako zadržati stabilno stanje, racionalne misli i strpljivost kad god bi se to dogodilo. Uvijek su me njene misli o meni previše brinule i nisam se mogao toga osloboditi. Ukratko, kao Dafa kultivator, kapacitet mog srca je bio premalen. Bilo je vrijeme da proširim svoje kapacitete.
Dok sam kopao dublje u preispitivanju samoga sebe, shvatio sam da me ne bi trebao dirati Tetin stav prema meni. Moja suradnja s Tetom je bila pod negativnim utjecajem. U kultivaciji, ljudske vezanosti su obično prikazane na taj način. Trebao sam proširiti svoje kapacitete. Moja stvarna kultivacija se odražava u gledanju prema unutra.
Shvatio sam da je vrijeme da eliminiram te vezanosti i ljudske predodžbe, otpustim vlastitog sebe i proširim svoj kapacitet. Tada bih bio postojan i ne bi me diralo moje okruženje. Podsjetio sam se da se tretiram kao Dafa praktikanta.
Nakon nekog vremena sam se mogao doista smiješiti bez obzira na promjene raspoloženja Tete. Ona je također popravila svoje kultivacijsko stanje i više učila Fa. Naše duboko dijeljenje iskustava joj je pomoglo da njeno mjesto za produkciju materijala prođe nekoliko teških smetnji. Ona je ustrajala u izradi prekrasnih materijala. Mogli smo se fokusirati na projekt u nekoliko minuta nakon nekoliko rečenica dijeljenja iskustava čak i kad je Teta bila nesretna.
Jasno se sjećam što mi je Teta rekla nakon što sam identificirao problem gledanjem prema unutra: „Više ne moraš žuriti k meni. Znam da te traže posvuda. Provjeravaj često svoje e-mailove. Dok god mogu biti u kontaktu s tobom kad naiđem na problem, to je u redu.“
Shvatio sam da bilo da je to tehnički posao ili suradnja s praktikantima na drugačiji način, čak i kad na površini izgleda da pomažemo praktikantima na projektima, ne možemo ignorirati mnoge kultivacijske faktore uključene u naš posao.
Razni projekti u koje smo uključeni su kultivacijska okruženja gdje jedni drugima pomažemo da se poboljšamo. Kad svi to shvate i mogu se uzdići, projekti će teći glatko.
Također sam otkrio vezanost da se osjećam superiorniji nad drugima. Dok sam uvijek izgledao skromno misleći: „Hajde da razgovaramo i istražimo problem zajedno“ shvatio sam da su te riječi bile samo iz ljubaznosti. Podsvjesno sam se nadao da praktikanti misle da znam puno toga, no da sam skroman.
Sad kad praktikanti hvale moje tehničke sposobnosti ili mi zahvaljuju, odgovaram iskreno: „Zapravo radimo istu stvar i nisam napravio ništa posebno. Ne morate mi zahvaljivati. Ako želite nekome zahvalite, zahvalite našem Učitelju.“
