Imam 68 godina a Falun Dafa sam počela prakticirati 1996. godine. Kao Dafa praktikantica tokom perioda Fa ispravljanja, dijelila sam materijale, postavljala transparente, uklanjala panoe koji su klevetali Dafa, poštom slala ljudima materijale za objašnjavanje istine, postavljala poruke o Dafa na javnim površinama i koordinirala male projekte.
U početku sam sama distribuirala materijale. Kasnije sam sa praktikantima radila na distribuciji letaka po selima. Sada licem u lice govorim ljudima o progonu. Osvrćući se na svoj put kultivacije, željela bih podijeliti nekoliko događaja koji su mi pomogli da prevaziđem strah od dijeljenja materijala.
U početku sam se kultivirala samostalno. Ali nakon što sam se pridružila grupi za učenje Fa, željela sam da učestvujem u projektima spašavanja ljudi. Gledajući druge praktikante kako dijele letke, također sam i ja htjela dijeliti materijale, ali sam se plašila. Kada sam jednoj praktikantici izrazila svoj strah, ona je rekla: „Čega se bojiš? Ako se zaista plašiš, zašto ne stavljaš materijale na vrata?"
Sakupila sam hrabrost i počela stavljati informacije o Falun Dafa na vrata. Ruke i tijelo su mi se tresle, a znoj me oblijevao. Nakon što bih ostavila letak, gledala sam okolo da vidim da li me je neko vidio prije nego što bih postavila sljedeći. Srce mi je i dalje lupalo nakon što bih se vratila kući, ali sam bila odlučna da izađem da dijelim letke i spasim ljude. Učitelj mi je pomogao da uklonim većinu svog straha.
Učitelj mi uvijek pomaže
Slabo se orijentišem u prostoru, ali svaki put kada sam izašla, Učitelj mi je pokazao gdje treba da idem. Imala sam samo jednu misao: Učiteljevi srodnici su moji srodnici, tako da moram dopustiti živim bićima da nauče istinu i da ih Dafa spasi. Vozila sam se biciklom da dijelim materijale. Jednom nisam mogla pronaći svoj bicikl nakon što sam završila sa podjelom materijala, ali baš kada sam postala zabrinuta, ugledala sam bicikl kako bljeska srebrno svjetlo. Bio je to moj bicikl.
Poslije, svaki put kada nisam mogla pronaći svoj bicikl nakon dijeljenja materijala, bicikl bi zasjao mekim, srebrnim svjetlom. Također posjedujem par cipela koje se mogu nositi u svim godišnjim dobima. Nosim ih više od jedne decenije. Smatram ih magičnim oruđem koje mi je dao Učitelj.
U jednom trenutku sam postala previše revna i kazala praktikantu da nikada nisam naišla na probleme prilikom distribucije materijala. Jednom prilikom jedan je mladić naišao dok sam dijelila letke u zgradi i pitao me šta radim. Rekla sam mu da sam pobrkala put i ignorisala ga. Nastavila sam dijeliti materijale. Kada sam završila i sišao niz stepenice, zgrabio me je i rekao: "Ja sam policajac." Htio me je odvesti u stanicu. Zatim je uzeo telefon da me fotografiše i telefonira. Pomislila sam: “Mene štiti Učitelj, ovaj mi ne može ništa. Ovaj čovjek ne može da napravi fotografiju niti da telefonira.” Zaista, policajac nije uspio da me fotografiše ili telefonira.
Naguravali smo se i borili više od deset minuta. Do tada smo već izašli iz zgrade i bili napolju. Zgrabila sam bicikl i gurnula ga naprijed, a on ga je vukao unazad. Odjednom je on tako snažno povukao moj bicikl da sam pala na zemlju.
Nisam se uznemirila – umjesto toga, samo sam razmišljala o tome koliko je snažan. Rekla sam mu: "Šta radiš, hvataš stariju ženu?" Bilo je mnogo ljudi pored puta koji su uživali u prohladnom ljetnom povjetarcu. Jedan od njih je rekao: "Šta radiš?" Ljudi su se počeli okupljati, a on me je pustio.
Ustala sam i odvezla se kući. Odjeća mi je bila pocijepana a na koljenu mi je bila rana koja je krvarila. Da nije bilo Učiteljeve zaštite, posljedice bi bile katastrofalne. Od tada pa nadalje, nisam se usuđivala da budem previše revnosna niti da se razmećem.
Odlučna da budem marljiva
Postala sam opterećena kućnim poslovima nakon što sam dobila unuče. Morala sam kuhati za dvije porodice, čistiti kuću, brinuti o djetetu, raditi vježbe i učiti Fa. Nisam imala vremena za odmor. Kada je moj unuk bio stariji od godinu dana, vodila sam ga sa sobom da dijelimo materijale. Noseći ga jednom rukom, drugom sam lijepila materijale na vrata.
Kada je mogao da hoda, ostavila bih ga na jednom nivou i otišla gore da stavim letke. Ponekad je dijete bilo uplašeno pa bi vikalo "bako", tako da nisam imala izbora nego da ga nosim dok sam se penjala stepenicama da dijelim materijale. Kada bih bila oznojena, moj bi mi unuk brisao lice.
Činilo se da zna šta radim i nikome nije o tome govorio. Morala sam da se brinem i o svom mužu, koji je bio bolestan. Štaviše, i moji su svekar i svekrva ostarili i često sam odlazila kod njih. Za vrijeme praznika i rođendana okupljala se cijela porodica, a ja sam sve organizirala, dajući novac i vrijeme. Kao rezultat toga, moje tri snahe i zet znaju da je Falun Dafa dobar.
Također sam postavila puno poruka na javnim mjestima. Kad se pojavio COVID, lijepili smo poruke na puno mjesta kako bi ljudi mogli vidjeti kako da ostanu sigurni tokom pandemije. Na web stranici Minghui.org stalno su se pojavljivali novi sadržaji. Ispisali smo puno samoljepljivih poruka različite veličine sa različitim informacijama i lijepili ih po hodnicima kako bi ih ljudi mogli lako vidjeti.
Izlazila sam svaki dan i u prosjeku lijepila 2.300 poruka. U sporednim ulicama, unutar zgrada, sve dok je bilo vrata, lijepila bih poruke. Postavljala sam više poruka na područja gdje su ljudi prolazili na putu kući. U zgradama u kojima nije bilo lifta, lijepila sam poruke na zidove svakog nivoa. Nastavila sam objašnjavatti istinu na ovaj način sve dok nije uvedena blokada.
Ne znam kakav je učinak imalo ovo objavljivanje informacija u velikim razmjerama, ali sam osjećala da će Učitelj sigurno navesti one s predodređenim vezama da ih vide. Moje je kultivaciono stanje tada bilo zaista marljivo. Nisam imala strah niti negativne misli. Samo sam htjela učiniti više da spasim ljude.
Sada licem u lice objašnjavam istinu. Učitelj je od nas zatražio da spasimo što više ljudi. Moram slušati Učitelja i dati sve od sebe da te tri stvari radim dobro. Osvrćući se na put kojim sam prošla, znam da je sve to uradio Učitelj. Ja jednostavno pomičem noge i usta. Bez Učitelja i Dafa, ne možemo učiniti tako izuzetnu stvar – spašavanje ljudi. Na Učiteljevom spasenju možemo se odužiti samo većom marljivošću u prakticiranju kultivacije.
