Sanjala sam veoma realističan san, da je umrla koordinatorica iz našeg kraja. Iako sam svojski žurila, sprovod je već bio gotov kad sam stigla na groblje na kojem je ostalo samo nekoliko praktikanata. Rečeno mi je kako je koordinatorica preminula, zbog toga što su se praktikanti iz našega kraja previše oslanjali na nju.
Naša koordinatorica je doista previše zaposlena. Jednom je jedna praktikantica kupila neku žutu tkaninu i odnijela koordinatorici tražeći od nje da tkaninu pošalje u drugu zemlju radi izrade transparenata. Upitala sam tu praktikanticu je li prethodno kontaktirala koordinatoricu i pitala je hoće li moći to učiniti. Odgovorila mi je da ju nije kontaktirala u vezi toga. Dalje sam pitala je li kontaktirala praktikante u toj zemlji i provjerila hoće li primiti tu tkaninu. Rekla je da to nije zahtjev praktikanata iz te zemlje, nego da se jedna praktikantica nedavno tamo odselila te joj je tkanina potrebna za izradu Dafa transparenata.
Zbog progona Falun Gonga koji u Kini traje već punih 15 godina, veliki broj praktikanata se preselio u prekomorske krajeve. Nisam sigurna u točne brojke na razini cijele države, no mislim da se u periodu od 2012. do 2013. godine desetak praktikanata iz našega kraja preselilo u druge zemlje. Naravno da se radi o osobnom izboru - ostati u Kini ili se iseliti, no jesu li oni razmislili koliko veliki teret to stvara za našu koordinatoricu? Neki su praktikanti zemlju napustili u žurbi. Oni ne samo da trebaju nekoga tko će im pomoći da nađu mjesto za život, već isto tako nekoga tko će se pobrinuti za ono što su u domovini ostavili iza sebe. Na primjer, prodati njihove kuće i automobile, skupiti njihov novac i odjeću te za njima poslati namještaj i drugu imovinu.
Neki su praktikanti prije odlaska radili na izradi materijala za objašnjavanje istine. Budući da nije bilo nikoga tko je bio u stanju nastaviti njihov rad, koordinatorica je morala podmetnuti svoja leđa ne samo po pitanju tehničkog aspekta ovoga rada, već je sama morala praviti materijale. Uz to, kada bi stigli na novu lokaciju, ovi praktikanti bi vidjeli da im tamo nedostaje puno stvari za koje nisu imali novaca jer nisu imali zaposlenje. Zato su tražili od praktikanata iz Kine da im pošalju ove stvari. Tražili su sve moguće vrste stvari. Čak sam čula da je netko tražio da mu pošalju valjak za tijesto.
Sve veći i veći broj praktikanata putuje izvan Kine i na povratku donose razne vrste informacija. Međutim, nisu sve vrste novosti pozitivne, većina govori kako je život u drugim zemljama težak i kako je teško praktikantima koji nemaju resursa, kao na primjer onaj praktikant kome je trebala žuta tkanina. Zar doista koordinator treba voditi računa o takvim stvarima? Međutim, svi te probleme prebacuju koordinatorici da se ona sa njima nosi.
Zatim je tu i situacija u samoj Kini. Neki praktikanti rade na podjeli materijala za objašnjavanje istine, drugi dijele DVD-ove, treći rade na telefonskim pozivima, jedni objašnjavaju istinu u direktnom kontaktu, a drugi opet prave materijale za objašnjavanje istine.
Potrebno je kupiti opremu i materijal za opskrbu radionice, uz to kolege praktikanti se uznemire ako dobiju previše ili premalo materijala, jer se plaše držati zalihe u svojim domovima. Najbolja je situacija kada im se da točno ono što im u tom trenutku treba. Koliko praktikanata razmišlja o tome kako je teško koordinatoru uskladiti sve to s osobnim potrebama praktikanata?
Ovo je samo dio djelokruga za koje je odgovoran koordinator. Jučer je uhićeno dvoje praktikanata. Zato će naša koordinatorica dobiti još više dodatnog posla.
Ja sam joj rekla: „Pusti neka kolege praktikanti idu svojim vlastitim putom. Njihov je problem ako se oslanjaju na tebe, no tvoj je problem ako im dopuštaš da se to nastavi.“ Također sam kazala praktikantima: „Popustite malo pritisak na koordinatoricu. Već smo je prenapregnuli do kritične točke. Previše oslanjanja na kolegicu praktikanticu će uzrokovati štetu i njoj i vama. Ako se neprestano oslanjate na druge, slijedite li svoj vlastiti put, kultivirate li se istinski?
