Kada procjenjujemo stvari s ljudskim predodžbama, to je manifestacija da sebe ne pozicioniramo unutar Fa. Zapravo, to je isto kao nepoštivanje ili ne cijeniti samog sebe, nepoštivanje ili čak vrijeđanje Učitelja i Fa. Ovo nije mali problem. Ako je netko navikao biti u ovakvom stanju dulje vrijeme, izazvat će veliku opasnost za sebe.
Bezbrojni životi u drugim dimenzijama imaju oči uprte u nas. Oni traže da vide jesmo li kvalificirani da budemo učenici Dafa i prihvaćamo li Učiteljeva učenja i provodimo li ih u praksi. Jesmo li toga svjesni i imamo li to na umu? Znamo li kakve su posljedice lošeg postupanja? Kad se na kraju svedu računi, vidjet ćemo da kada smo vezani za vlastiti interes, ne stječemo sebi više slave ili „koristi“; naprotiv, izdajemo svoje pravo ja i bića koja su svoju nadu u spasenje polagala u nas, i uzimamo Učiteljevu bezgraničnu milost spasenja zdravo za gotovo.
Nećemo govoriti o praktikantima koji su se počeli kultivirati nakon 1999. godine. Ali za one koji su se pridružili redovima Dafa učenika prije 1999., neki od njih još uvijek govore stvari bez razmišljanja, kao što su: „Nikad nisam naučio raditi kao dijete,“ „Uvijek imam pražnjenje crijeva nakon što jedem određene stvari,” „Imao sam prije ozljede leđa i nogu”, „Nikad nisam slušao svoje roditelje kad sam bio mali i oni mi nisu mogli ništa”, ili „Želio sam živjeti takvim i takvim životom od djetinjstva.”
Uobičajeno je vidjeti kako praktikanti koriste te izgovore kako bi obranili svoje ponašanje običnih ljudi. To znači ne tretirati sebe kao kultivatora po ovim pitanjima. Oni su vezani za ljudske emocije i oprezni su u pogledu vlastitih gubitaka i dobitaka. Također mogu biti ljubomorni, natjecateljski raspoloženi i vezani za slavu i dobitak. Oni mogu osjećati da se prema njima postupalo nepravedno, gledati prema van i svaljivati odgovornost na druge ljude. Oni se drže toliko mnogo vezanosti i tretiraju ih kao dio sebe. Ovi praktikanti bi trebali razmisliti o tome koliko su se dugo kultivirali, što im je Učitelj rekao i zašto se ne mjere prema Učiteljevom Fa i ne drže se Fa standarda.
Postoje i mnogi praktikanti koji vole citirati svoje suradnike, kolege i članove obitelji, kao i teorije običnih ljudi, kako bi poduprli vlastite ideje. Ali je li ono što obični ljudi govore isto što i Fa? Uzmimo laganje kao primjer. Moderno društvo laganje vidi kao znak „sofisticiranosti“ i bitnu životnu vještinu. To je toliko ukorijenjeno u Kini da tamošnji praktikanti rijetko dostavljaju potpune činjenične informacije, kada ispunjavaju prijave za svoju djecu da pohađaju Umjetničku akademiju Fei Tian.
Nasuprot tome, Učitelj nas je poučio u Zhuan Falunu da ne bismo trebali učiti svoju djecu da „učine sve što je potrebno da izbiju na prvo mjesto“ ili ih učiti da čine loše stvari. Koji bismo onda standard trebali koristiti da bismo se vodili? Ako odaberemo put običnih ljudi, onda bi se ljudi u Kini koje je iskvarila Komunistička partija od 1999. smatrali iznimno „sofisticiranima” i „pametnima”. Oni nemaju nikakvih moralnih granica u potrazi za vlastitim profitom. Biste li željeli biti jedan od njih ili Dafa učenik koji se sjedinjuje s Fa?
Ljudske vezanosti, ljudske predodžbe i ljudske emocije često navode ljude da razviju nerealna očekivanja. Oni mogu misliti da je to opravdano bez obzira na to koliko traže od drugih, i uzimaju zdravo za gotovo kada drugi rade stvari za njih. Ovo uključuje kako nas je Učitelj izvukao iz pakla, eliminirao karmu umjesto nas, podmirio izuzetno komplicirane dugove koje dugujemo, brine se o nama i štiti nas danonoćno, i pomaže nam da uzdignemo naše područje kada pokažemo napredak u našem xinxingu. Kad ne dobijemo ono što tražimo, jurimo za stvarima u ljudskom svijetu i žalimo se da ne dobivamo ono što želimo. To su također supstance ljudskih predodžbi, emocija i vezanosti koje su se nakupljale dugo vremena, a ne prave misli nas samih kao Dafa učenika.
Ako se svaki dan vodimo svojim ljudskim predodžbama, težimo stvarima prema van i zamjeramo drugima kad nam se želje ne ispune, tada ćemo biti u stanju ljudskosti. Kada se naše pravo ja preda, nismo ništa više od ljudskog bića. Kako onda možemo ispuniti naše zavjete spašavanja živih bića?
Kada se susrećemo sa stvarima u svakodnevnom životu, je li naša prva misao ljudska predodžba, vezanost ili emocija ili je to ono što Fa zahtijeva? Gledamo li prema unutra ili prema van? Ovo je najbolji način da se napravi razlika između ljudskog bića i kultivatora. Naravno, budući da se još uvijek kultiviramo, nećemo moći potpuno eliminirati ljudske predodžbe; inače se ne bismo morali kultivirati. Ali ako možemo brzo shvatiti gdje griješimo, ako smo voljni napustiti svoje ljudsko razmišljanje i ispraviti se, onda bi to od nas učinilo istinskog kultivatora koji je vrijedan da ga Učitelj cijeni i truda koji je Učitelj tiho uložio za svakog od nas.
Kako možemo prepoznati i ukloniti naše postnatalne ljudske vezanosti, predodžbe i emocije? Kako možemo pronaći svoje prave misli? Kako možemo postići da naše prave misli zasjaju? Ovo je tema o kojoj mi kultivatori trebamo razmišljati svakog trenutka svakog dana.
Neki praktikanti su oko Dafa mnogo godina i osjećaju da imaju staž, pa se ne ustručavaju komentirati bilo što, kao da sve znaju. Mogli bi dugo razgovarati o stvarima običnih ljudi i uživati u tome. Kad god neki praktikanti govore o činjenju stvari povezanih s Dafa, prvo razmišljaju o tome koje nagrade mogu izvući iz toga; oni se cjenkaju radi osobne koristi i prosuđuju stvari svojim ljudskim predodžbama i osjećajima. Na to ih potiču i drugi oko njih, kao da im pomažu, ne shvaćajući da im se sukobi kojima svjedoče prikazuju kako bi se sami kultivirali.
Kada su drevni ljudi pohađali školu, učili su ih da poštuju svoje učitelje i slijede Put. Nastojali su postići akademsku izvrsnost dok su kultivirali svoj karakter. Ali danas, kada netko ide u školu, mogao bi pomisliti da su mu škola i profesori dužni pustiti da diplomira i dati mu diplomu, jer je platio školarinu. Društvo je korumpirano do srži bez moralnih standarda. Ako koristimo društvene norme kao standard koji trebamo slijediti, ne bi postojao način da se uzdignemo u Fa ili vratimo svom izvoru. Je li nas Učitelj dužan spasiti i vratiti u naše nebeske domove? Koliko toga moramo učiniti i koliko prljavštine moramo ukloniti iz sebe, prije nego što budemo dostojni božanskih položaja koje nam Učitelj želi dati u novom Univerzumu? Svatko od nas koji se želi istinski kultivirati i vratiti svome izvoru mora se suočiti s ovim pitanjem s potrebnom ozbiljnošću i racionalnošću.
Ove riječi mogu zvučati teško, ali zapravo težina dolazi od tema o kojima se raspravlja. Drevni ljudi su rekli: „Dobar lijek je gorkog okusa, a neprijatni savjeti pomažu nam da poboljšamo naše ponašanje.“ Ali moderni ljudi zagovaraju izgradnju veza u svrhu ulagivanja. U davnim vremenima ljudi su morali putovati daleko da bi čuli makar jednu ili dvije rečenice Buddhinog učenja; neki su za to morali dati i život. Na Zapadu je svetac pristao platiti cijenu da mu oderu kožu, jer je ljude obraćao Bogu. Za nas je bilo tako lako dobiti Fa. Učitelj je uložio toliko truda da nas pronađe, podnese karmu koju smo gradili život za životom, očisti nas s Dafa i pomogne nam da se poboljšamo, a mi ne cijenimo sve što nam je dano. To bi nam moglo donijeti ogromnu karmičku odmazdu. To nije nešto što bi bilo tko od nas želio. Ako ste pravi kultivator, onda se brzo probudite. Nitko sebe ne bi trebao doživljavati kao izuzetak.
