Bila sam u dubokom snu kad mi je zazvonio alarm—bilo je 3:15 ujutro, promijenila sam alarm na 4:15 ujutro i vratila se na spavanje. Kad se alarm ponovno oglasio, utišala sam ga i nastavila spavati. Ubrzo sam počela sanjati.
Letjela sam u avionu iznad visoke planine. Dok sam gledala kroz prozor, vidjela sam velike ptice kako lete u drugom smjeru. Oko njih su kružile druge ptice, ali se nisu sudarale. Sve je izgledalo blistavo i u savršenom redu.
Moj je zrakoplov kružio u krugovima i sletio u zračnu luku koja je izgledala kao dvorac. Svi su sišli da ostanu neko vrijeme. Rečeno nam je da ćemo se morati ponovno prijaviti. Morala sam na zahod, ali sve su kabine izgledale prljavo i nijedna se nije mogla koristiti. Slučajno sam zaprljala suknju. Prvo sam pomislila da suknju neću prati, ali jedan putnik me je pogledao. Bilo mi je neugodno i morala sam oprati suknju. Našla sam kantu vode koja nije bila baš čista. Nakon što sam oprala suknju, izgubila sam cipele. Napokon sam ih našla i otišla se prijaviti. Netko me pokušao držati podalje, ali sam lako prošla. Osjetila sam olakšanje nakon što sam se prijavila.
Dok smo išli naprijed, usput sam u dućanu ugledala paket krekera. Krekeri su napravljeni na mom omiljenom mjestu. Znala sam da se i mojoj obitelji sviđaju. Pogledala sam uokolo, ali nisam mogla pronaći blagajnicu. Shvatila sam da vrijeme istječe, pa sam otrčala do dvorca, do mjesta polaska, ali vidjela sam tada da je moj avion poletio. Ostali zrakoplovi nisu išli na moje odredište. Netko mi je prišao i rekao: „Svatko tko dolazi ovdje ima kartu, ali to ne znači da svatko može uhvatiti let. Avioni ne čekaju. To su posljednji letovi!”
Gledajući druge ljude koji su također propustili svoje letove, postala sam tjeskobna i osjećala sam se bespomoćno, žalosno, izgubljeno i u agoniji - i probudila sam se u šoku. Sat je pokazivao 5:15. Ustala sam i radila vježbe.
Ono što sam doživjela u snu doista je odražavalo moje stanje kultiviranja.
Nakon više od 20 godina kultiviranja, još uvijek imam problema s izvođenjem vježbi. Muči me pospanost, ako ih radim ujutro ili navečer. Ponekad mogu raditi Falun stojeći stav sat vremena, ponekad pola sata. Svaki tjedan preskočim jedan dan. Pokušala sam u prošlom mjesecu ustati u 3:15 ujutro kako bih radila vježbe, ali jutros mi nije išlo. Činilo se da postoji neka nepremostiva prepreka.
Mislim da sam dosegla određenu razinu vjere, nakon što sam se više od 20 godina kultivirala. Slijedim Učiteljevo učenje, unatoč usponima i padovima, sve do danas. Također sam svjesna poteškoća kultiviranja i svoje misije, i pokušavam se solidno kultivirati. Međutim, nisu mi potpuno jasna načela Dafa. Na primjer, pomno pratim što se događa u društvu i vezana sam za vrijeme završetka Fa - ispravljanja i za osjećaje o svojoj obitelji. Zbog mojih briga i želja bilo mi je teško da se koncentriram na moju kultivaciju. Također mi nedostaje duboko razumijevanje moći Dafa da sve uskladi. Neki elementi nevjerice još uvijek su mi ostali u mislima.
Shvaćam da nisam u potpunosti eliminirala ili promijenila svoje ljudske predodžbe i navike niti formirala nekakav zreo način obavljanja stvari kao pravi kultivator. Kad se nešto dogodi, nesvjesno padam u sferu ljudskih predodžbi, baš kao kod traženja zahoda. Moj san je odražavao moje vezanosti za udobnost, za život obične osobe (kupovanje krekera), ugled (pranje suknje), razmetanje, ljenčarenje i tako dalje.
Tijekom završne faze naše kultivacije, različiti oblici uplitanja zla (baš poput velikih ptica) izgledaju kaotično, ali su zapravo pažljivo aranžirani da se odvijaju svojim tokom. Oni neće previše utjecati na prave Falun Dafa praktikante. Međutim, sputavale su me moje preostale ljudske predodžbe. Moramo proći testove u svakoj fazi kultivacije - baš kao i ponovna prijava. Ako se marljivo ne kultiviramo do posljednjeg trenutka, nećemo moći proći i propustit ćemo naš posljednji let da se vratimo svom pravom porijeklu.
