Dan 25. travnja jedan je od datuma kojih se Komunistička partija Kine (KPK) najviše boji. Svake godine u ovo doba, režim troši ogromne resurse kako bi pomno pratio Falun Gong praktikante.
Ali zašto bi se KPK toliko bojala ovog datuma? Ovo seže do povijesnog apela prije 24 godine, kojem je prisustvovalo 10.000 Falun Gong praktikanata ispred Nacionalnog ureda za žalbe Državnog vijeća.
Ja sam također bio jedan od praktikanata koji su se pridružili apelu 25. travnja 1999. Zahtjevi našeg apela bili su prilično jasni: budući da je 45 Falun Gong praktikanata bilo nepravedno uhićeno u obližnjem gradu Tianjin-u, nadali smo se da će ih vlada uskoro pustiti i shvatiti da je Falun Gong velika i ispravna praksa. Željeli smo da vlada zna da prakticiranje Falun Gonga poboljšava um i tijelo, a pritom općenito koristi društvu.
Dolazeći iz svih slojeva društva, Falun Gong praktikanti su obični građani. Slijedeći načela Istinitosti-Dobrodušnosti-Tolerancije, oni su dobri studenti, marljivi zaposlenici, brižni članovi obitelji i odgovorni članovi zajednice. Atmosfera na apelu bila je mirna. Praktikanti su bili skromni i nismo imali transparente niti uzvikivali slogane. Tiho smo stajali na pločniku, čekajući odgovor vlasti.
Predstavnici praktikanata kasnije su pozvani u zgradu središnje vlade. Sa sobom su donijeli tri zahtjeva: osloboditi praktikante nezakonito uhićene u Tianjinu, dati praktikantima slobodno okruženje za prakticiranje Falun Gonga i omogućiti izdavanje knjiga o Falun Gongu kao što je Zhuan Falun. Nikakve političke težnje nije bilo.
Zašto se onda KPK toliko brine oko apela? Kao što je istraženo u nastavku, to je zbog njezine brutalne i obmanjujuće prirode, koja na sve načine pokušava kontrolirati ljude i ne dopušta nikakvo neovisno razmišljanje.
Načela koja su nam potrebna
Neki su ljudi komentirali da su praktikanti previše politički naivni da bi se suprotstavili KPK. Ali ako uzmemo u obzir kontekst događaja, bolje ćemo razumjeti temeljne probleme.
Kinezi su tisućama godina slijedili tradicionalne vrijednosti, koje su nadahnule slavnu civilizaciju. Međutim, nakon što je KPK prije nekoliko desetljeća preuzela vlast, režim je sustavno uništavao tradicionalnu kulturu kroz brojne političke kampanje. Kao rezultat toga, ljudi su izgubili neovisno razmišljanje i slijepo su se poklonili KPK.
Na sreću, Falun Gong i principi Istinitosti-Dobrodušnosti-Tolerancije vratili su tradicionalne vrijednosti kineskim građanima. Mnogi praktikanti iskusili su brutalnost Kulturne revolucije (1966. – 1976.) i masakra na trgu Tiananmen (1989.). Ali u svojim srcima znaju važnost poštenja i moralnosti. Zato se čvrsto drže tih temeljnih načela bez obzira na vanjski pritisak.
Odabir puta
Duhovnost je ono čega se KPK najviše boji, jer ne može kontrolirati umove duhovnih ljudi. U svojoj sustavnoj propagandi ispiranja mozga, KPK je uvijek tvrdila da ju je izabrao sam kineski narod. Gledajući unatrag na povijest Sovjetskog Saveza i komunističke Kine, međutim, otkrivamo da se komunistička ideologija uvijek nameće ljudima, praćena brutalnošću i lažima.
Jednom sam razgovarao s gospodinom koji je slijedio Kuomintang na Tajvan 1949. godine. Nakon što su čuli da će KPK doći, ljudi su nalazili svakakve načine da pobjegnu, jer su znali da KPK može učiniti sve da nemilosrdno potlači ljude. Mnoštvo ljudi čekalo je da se ukrca na velike brodove za Tajvan. Neki su stariji ljudi ispraćali svoju odraslu djecu, iako je to značilo da se više nikada neće vidjeti.
Neki intelektualci, s druge strane, odlučili su ostati zbog svojih naklonosti KPK. Ali kako je vrijeme odmicalo, većina njih je postala žrtvama političkih kampanja KPK. Na primjer, logor za prisilni rad Jiabiangou nalazio se u pustinji Gobi u sjeverozapadnoj Kini, s jakim vjetrovima i ekstremnom hladnoćom. Međutim, tijekom pokreta protiv desnice i pokreta Velikog skoka naprijed, više od 3000 intelektualaca poslano je tamo da uzgajaju usjeve i pokušavaju se prehraniti. Nakon što je ponestalo hrane, jeli su travu, štakore, guštere, pa čak i ljudski izmet, a neki su pribjegli kanibalizmu. Do 1960. bilo je živo manje od 1000 ljudi.
Teror koji prijeti svima
Sustavno ispiranje mozga od strane KPK bilo je toliko temeljito, da se neki od tih intelektualaca nisu u svom umu probudili. Po prvi put, mirni apel Falun Gong praktikanata u travnju 1999. probio je brutalnost i laži KPK, pokazujući ljudima dostojanstvo i nadu.
Iako je KPK pokrenula nacionalnu represiju protiv Falun Gonga u srpnju 1999., tri mjeseca nakon miroljubivog apela, režim je maltretirao praktikante mnogo ranije od toga. Još 1996. zabranio je objavljivanje knjiga o Falun Gongu. Zatim je naredio policiji u cijeloj Kini da prikupi dokaze za optuživanje ove prakse. Kasnije je dao upute policiji da ometa praktikante na mjestima za grupne vježbe.
Takvo zlostavljanje je poraslo na novu razinu nakon početka progona 1999. godine. Policija je počela uhićivati i zatvarati praktikante diljem Kine. Godine 2001. objavljena je prijevara samospaljivanja na Trgu Tiananmen, kako bi se oklevetao Falun Gong. Veliki postotak kineskog stanovništva bio je prevaren i tako se okrenuo protiv Falun Gonga i načela Istinitosti, Dobrodušnosti, Tolerancije.
Upravo sada, KPK je primijenila taktiku korištenu protiv Falun Gonga na druge manjinske skupine. To uključuje prisilno vađenje organa Ujgurima, pa čak i kod šire javnosti. Svatko tko govori protiv KPK, uključujući odvjetnike za ljudska prava, Ujgure, zagovornike demokracije, disidente koji traže svoja zakonska prava i građanske novinare koji su razotkrili činjenice u pandemiji, napadnuti su jedan po jedan.
Uz astronomske troškove „održavanja stabilnosti“, KPK ima najveću policiju koja kontrolira građane putem cenzure, nadzora interneta, nadzornih kamera i velike kontrole raznih podataka.
To je Kinu pretvorilo u policijsku državu, koja prijeti građanima kako unutar Kine tako i izvan nje. Odbacivanje KPK i slijeđenje naše savjesti, jedini je izlaz iz te močvare prema boljoj budućnosti.
