Jednog jutra prošlog listopada, nakon slanja ispravnih misli u šest sati, namjeravala sam se ustati i napraviti doručak. Dok sam to činila, desna noga me je odjednom zaboljela. Noga me je toliko boljela da sam se bojala duboko udahnuti. Bilo mi je kao da mi je nož probadao meso od kralježnice, pa sve do stopala. Oblivena znojem od boli, nisam mogla ni stajati ni sjediti.
Moj muž je rekao: „To mora da je tvoja kila. Pritisak se vrši na živce.”
Patila sam od ovog problema i ranije, ali nikad nije bilo tako loše. Moj sin se tada ponudio da me odveze u bolnicu. „Ne”, rekla sam, „ne brini za mene, uskoro će biti bolje.”
Moja kći me je nazvala: „Zbog pandemije ne mogu doći... Ako ne želiš ići u bolnicu, neka ti moj brat kupi tople obloge da probaš. Oni nisu lijekovi.” Tako da sam stavljala tople obloge nekoliko sati, što mi je pomoglo.
Sljedeća tri dana bolovi su bili isti ako ne i jači. U umu sam recitirala: „Falun Dafa je dobar; Istinitost-Dobrodušnost-Tolerancija su dobri”. Također sam u sebi tražila bilo kakve vezanosti koje bi mogle uzrokovati takve smetnje. Ništa se ne događa bez razloga. Pronašla sam brojne osjećaje, ali oni još uvijek nisu bili glavni uzrok.
Pitala sam se: „Koje su moje temeljne vezanosti?” Odjednom mi je sinulo da želim udoban život. Dan prije nego što je bol počela, otišla sam posjetiti moju sestru, koja je također praktikant. Upravo je kupila novi stan. Zavidjela sam joj na tome. Nikada nismo imali svoj stan; muž i ja živimo sa sinom, kao podstanari. Spavali smo u dnevnoj sobi koja je zimi dosta hladna. Sve moje kolege iz razreda su bolji od mene; imaju svoje stanove. Oni voze auto i imaju mirovinu. Također, moja braća i sestre su bolji od mene. U usporedbi s njima, moja životna situacija je žalosna. Tuga mi je navirala u srce samo kad pomislim na to.
Ono što me je još više mučilo bio je stav mog muža. Bio je više nego sretan davati novac svom sinu i snahi, ali on je postao cicija kad sam od njega zatražila čak i mali iznos novca. Često je bio oprezan i odbojan prema meni; ali za našeg sina i snahu, pristao bi na sve što bi oni zatražili. Pitala sam se: Zašto je moj život tako težak? Da nisam Dafa praktikant, ne bih mu dopustila da ima svoj put i sigurno bih mu se osvetila.
Trebalo mi je nekoliko dana da pronađem sve te vezanosti. Tako snažne emocije sprječavale su me da napredujem u kultivaciji. Ne samo da moje razmišljanje nije bilo u skladu s Fa, nego sam također zaostajala u kultivaciji. U prošlosti sam bila drugačija: bila sam spremna dati novac i pomoći mojoj djeci ne očekujući ništa zauzvrat. Podigla sam unuke i dala sinu novac da podmiri dugove. Preselila sam se blizu mjesta gdje moj sin živi. Pomogla sam mu da plati stanove i školarinu za njegovu djecu.
Također, ja sam izgubila moju zemlju na selu nakon što sam napustila selo. I nisam se raspravljala oko činjenice da je to vrijedilo desetine tisuća dolara. Tada nisam razmišljala o gubitku i dobitku, ali sada sam se počela fokusirati na osobni interes. Zar se sve ne događa sa razlogom? Svaki dug mora biti vraćen.
Pomislila sam kako sam postala sebična. Dok sam bila u bolovima shvatila sam da nitko te stvari ne može odnijeti u grob, pa nema smisla biti vezan za to. Nisam željela nijednu od tih emocija i željela sam da ih sve otpustim. U tom trenutku bilo mi je lakše pri srcu. Sva slava i novac su mi bili bezvrijedni. Pitala sam se: Ne kultiviram li veliki Dafa, nije li dragocjen? Jesam li još uvijek zaglavljena na ljudskoj razini? Nisu li sve moje nevolje namijenjene tome da mi pomognu da kultiviram moje srce? Da li bih bila sretna živjeti udobnim životom kao ljudsko biće i pustiti da sve te godine čekanja Fa propadnu uzalud?
Kultivacija bi trebala biti prioritet. Što je moje, bit će moje i ne bih trebala težiti za stvarima koje još nemam. U završnoj smo fazi Fa-ispravljanja i moji ljudski osjećaji moraju nestati. Učitelj Li (osnivač Dafa) brine za mene i ozbiljno želi da ih otpustim.
Bila sam preplavljena sramom jer nisam ispunila očekivanja za Falun Dafa praktikanta. Ovdje smo da spasimo živa bića, a ne da uživamo u životu. Osjećala sam se krivom što sam dobila Učiteljevo suosjećajno spasenje. Tada sam odlučila dobro učiti Fa, bolje se kultivirati kako bih spasila što više živih bića i ispunila misiju Dafa praktikanta.
Dok sam dublje gledala unutar sebe, otkrila sam da i moj stav prema učenju Fa nije bio dobar jer se nisam pridružila grupnom Fa učenju. Učila sam Fa kad sam htjela. Drijemala sam, jela i pila dok sam učila Fa. Sva ta ponašanja su odražavala nepoštovanje prema Fa.
Osim toga, kultiviranje govora još je jedno područje koje sam morala ispraviti. Pričanje iza leđa drugih dolazi iz kulture komunističke partije i nije dio moje prave prirode.
Nakon što sam pronašla svoje temeljne vezanosti, bila sam spremna otpustiti ih, Učitelj mi je eliminirao karmu bolesti. Petog dana, bolovi su u potpunosti nestali. Moje tijelo je bilo lagano kao da sam se uzdigla na novu razinu. Problemi zbog bolesti također su i problemi xinxinga. Kultivacija je proces uklanjanja ljudskih vezanosti sloj po sloj.
Dok prolazimo kroz probleme eliminiranja karme, naše ljudske predodžbe i ispravne misli bore se jedna s drugom. Ljudska strana će to nazvati bolešću, a pravedna strana to poriče. To bi bilo vrijeme za slanje ispravnih misli kako bi se očistile sve predodžbe koje su nespojive s Fa. Snažne ispravne misli mogu nam pomoći da izdržimo svaki negativan mentalitet u ključnim točkama. Vjeruj u Učitelja i Fa!
Više od 20 godina Učitelj me je na svakom koraku podržavao i štitio kad sam prolazila kroz karmu bolesti i progon. Ne bismo bili ovdje gdje danas jesmo da nije bilo Učitelja. Privilegija je biti Dafa praktikant. Hvala, Učitelju!
Suze mi teku niz lice dok ovo pišem. Ali to su suze radosnice jer sam svjedočila čudesnoj moći Dafa. Tijekom ove završne faze uspjela sam napraviti još jedan korak naprijed i pronaći svoj put.
Još jednom hvala Učitelju za njegovo suosjećajno spasenje!
