Radio sam za tvrtku s odjelom koji je razvijao online igre. Često sam čuo ljude kako raspravljaju o tome kako iskoristiti ljudske slabosti (bez ikakvog ustezanja) i napraviti igre koje uhvate igrače u zamku da postanu ovisni. Cilj je natjerati igrače da nastave dodavati novac na svoje račune kako bi programeri i investitori ostvarili veliku zaradu.
Proučavali su svaki detalj igre i koristili se ljudskim psihološkim slabostima kako bi zarobili osjećaje korisnika, što ih zatim tjera da dopune svoje račune kako bi mogli nastaviti igrati. Znali su točno kada i kako natjerati igrače da plate da bi nastavili igrati. Čak su pozvali psihologe i obrazovne stručnjake da prouče mehanizme nagrađivanja u tu svrhu. Stručnjaci su govorili o tome kako su poticali djecu da pohađaju razne treninge i da uživaju u iskustvu. Programeri igara su inkorporirali savjete stručnjaka u igre.
Osjećao sam se uplašeno zbog njihovih rasprava. Oduvijek nisam volio online aplikacije za video igre, a sada ih još manje volim.
Nedavno je puno reklama za igrice stizalo na društvene mreže. U početku sam ih isključio svaki put kad bih ih ugledao. Međutim, velike količine podataka su automatski izbacivali reklame. No, nakon šest mjeseci, moja budnost je popustila. Bila je jedna mala igra koju su više puta reklamirali. Izgledala je jednostavno pa sam ležerno kliknuo na nju da igram. Međutim, jednostavna igra bila je povezana s drugom igrom i ta igra izgledala je zabavno. Imao sam malo slobodnog vremena pa sam je neko vrijeme ležerno igrao. Znao sam da sadrži mehanizme nagrađivanja da pridobije ljude. Međutim, misleći da ionako neću nadopuniti račun, ipak sam odlučio da igram igricu neko vrijeme.
Igra je osmišljena tako da sve dok igrač igra malo svaki dan, povisio bi razinu i dobivao nagrade. Pomislio sam: “Budući da sam svaki dan provodio samo malo vremena, to me ne bi spriječilo ni u čemu važnom.” Tri dana kasnije pronašao sam jednu tehničku mogućnost koja mi može pomoći da se automatski logiram i igram 10 dana, a koštala je samo šest juan-a (0,84 USD). Ponovno sam napunio moj račun jer je bila tako dobra ponuda. Namjeravao sam igrati samo pet minuta svaki dan i skupljati nagrade; ali svaki put bih igrao više od sat vremena - bio sam navučen i igrao sam više da bih prikupio više nagrada. Ponovno ih napunio moj račun svakih deset dana.
Imam Dafa projekte na kojima radim svaki dan i imam fiksni raspored kada studiram Fa. Raspolažem sa vrlo malo vremena i igranje igre je očito bilo gubljenje vremena. Bio sam dobro upoznat s trikovima programera igrica i shvatio sam da sam ipak zapao u njihovu zamku.
Jedne večeri, neposredno prije ponoći, kad sam bio spreman poslati ispravne misli, iznenada sam vidio scenu koja pokazuje da u trenutku kad sam se priključio igri, vrata kultivacije su se zatvorila. Odmah sam shvatio da moram prestati igrati igricu.
Prestao sam da igram tri dana. Četvrtog dana, grupa na društvenim mrežama rekla je da postoje poticaji (igra je zahtijevala da se igrač pridruži grupi na društvenim mrežama). U to vrijeme sam bio u toaletu. Misleći da imam vremena za rasipanje, pridružio sam se igri kako bih pokupio nagradu i ponovno sam se našao uhvaćen u zamku.
Sljedećih mjesec dana kontrolirao sam se i igrao sam igricu samo u doista slobodno vrijeme, kao na primjer kada sam bio u toaletu. Mislio sam da to ne bi trebala biti velika stvar jer nisam gubio puno vremena. U isto vrijeme, također sam jasno osjećao kako me je igra zgrabila i iskorištava moje ljudske slabosti.
Jedne noći, dok sam studirao jedno od Fa predavanja Učitelja Li-ja (osnivača Dafa), iznenada sam pomislio da je vrijeme za veliku nagradu ako se pridružim igri. Misleći da je ne moram stvarno igrati, ipak sam se pridružio igrici i proveo 3-4 minute logiran kako bih preuzeo nagradu. Poslije sam osjetio da ne poštujem Učitelja i nisam bio ozbiljan u vezi studiranja Fa. Obično zahtijevam od sebe da studiram Fa sa iskrenim srcem i da svako slovo uđe u moj um, i ne bih ništa drugo radio dok ne završim studiranje. Čak ni vodu nisam pio.
Sljedećeg jutra, dok sam još bio u bunilu, čuo sam vrlo ljubazan glas koji govori: „U redu, tvoj problem u vezi igrice je riješen za tebe. Nemoj je više igrati i nemoj je više puniti novcem.”
Trenutačno sam bio šokiran. Pomislio sam: „Očito sam igrao igru jer imam lošu samokontrolu. Hoće li mi Učitelj pomoći u ovoj situaciji?” Kad sam ustao i pogledao u mobitel, igraonica me izbacila iz igre. Rekli su da nisam bio aktivan kao ostali. Znao sam da mi je Učitelj pomogao. Napustio sam igru i grupu na društvenoj mreži. Od tada nisam igrao igricu.
Online igre čine sve što mogu kako bi zarobile ljude da nastave sa igranjem. One su đavoli koji uništavaju ljude. Kao kultivator, čovjek mora biti oprezan da ne bude uvučen. Kultivacija je ozbiljna stvar. Kad god sam igrao igru, vrata kultivacije su mi bila zatvorena. Ako želite biti odgovorni prema sebi, nemojte igrati video igrice.
Većina Dafa praktikanata neće dotaknuti ove stvari. Međutim, osjećam da bi se neki mladi praktikanti mogli navući. Dijelim moja iskustva tako da drugi mogu uzeti ono što sam učinio kao upozorenje. Trebali bismo biti oprezni ne samo sa igrama, već i s raznim stvarima na internetu koje izazivaju ovisnost i oduzimaju vrijeme, poput TikTok-a i aplikacija za razne kratke video igrice. Vrijeme je dragocjeno. Kako se Fa-ispravljanje približava svom kraju, trebali bismo iskoristiti svaki trenutak da činimo stvari koje Dafa praktikant treba raditi, a ne da nas ometaju razne izopačenosti u „vremenu Kraja Dharme”.
