Pozdrav, cijenjeni Učitelju i kolege praktikanti:
Ušao sam u donekle dugotrajan konflikt sa nekim praktikantima glede korekcija kultivacijskih iskustava i zbog njihovog upražnjavanja modernih praksi pisanja. Situacija se dogodila kad su praktikanti kritizirali kineske praktikante i njihove članke na, kako se meni čini, arogantan način.
Oduvijek sam smatrao da su praktikanti u Kini na prvoj liniji i prolaze kroz velika iskušenja. Iznimno ih respektiram i vjerujem da sam dio njihovog jednog tijela. Kad sam bio jedini praktikant u svojem gradu, otvorio sam Minghui.org na engleskom te čitao članke koji su objavili praktikanti u Kini. Mnogo sam naučio od njih i vjerujem da imam vezu s njima, također osjećam da smo blisko povezani s njima. Čini mi se da sam primio stvari k srcu kad sam čuo da ih kolega praktikant podcijenjuje. Pomislio sam da je to podcijenjivanje praktikanata iz Kine u biti potvrđivanje sebe. To jest, članci praktikanata iz Kine su tako slabi, a gramatika, pisanje, i znanje engleskog ostalih praktikanata su tako dobri.
Na dvije različite Minghui Fa-konferencije (Fahui), europski Minghui praktikanti su napomenuli da su korigirani engleski članci neuvjerljive inačice kineskog originalnog teksta. Europljani koriste članke s engleske verzije Minghui.org radi prevođenja i postavljanja na web stranice lokalnih jezika. Naišao sam na zid šutnje umjesto ikakve reakcije ili želje da se shvati i gleda unutar ili surađuje.
Susreo sam se s istim arogantnim odgovorom nakon što sam nekoliko puta dodao Učiteljev komentar na kraju Zhuan Faluna. Umjesto iskrene namjere za razumijevanjem, praktikant je pitao Učitelja trebamo li ga čitati na kraju knjige. Nisam mogao vjerovati. Baš sam se loše osjećao jer se Učitelja opterećuje takvim stvarima.
Nastavljao sam, međutim, naglašavati njihove nedostatke u pogledu njihova korigiranja iskustava praktikanata i korištenja omalovažavajućih modernih pristupa pisanju i gramatike. S obzirom da se nisu slagali sa mojim primjedbama, pojavile su se moje vezanosti. I postao sam arogantan prema njima.
Svo vrijeme mi je um ponavljao stihove Učiteljeve pjesme:
„Kao kultivator
Osoba uvijek gleda vlastite greške
To je najučinkovitiji Put rješavanja vezanosti
Ne postoji način da se preskoče iskušenja, velika ili mala
[Tijekom konflikta, ako se možeš sjetiti:]
„On je u pravu, a ja sam u krivu,“
O čemu se ima raspravljati?“
(„Tko je u pravu, tko je u krivu“ iz Hong Yin)
Slušanje Učiteljeve pjesme u umu mi je olakšalo reći: „On je u pravu, a ja sam u krivu.“ Znao sam da upravo to trebam učiniti – potražiti unutar svoje vlastite nedostatke. Pronašao sam vezanost želje da budem u pravu, natjecanja, želje ispravljanja drugih, prijezira itd. Napredovao sam u pogledu tih vezanosti, ali kao da je nešto i dalje nedostajalo. Tada sam upitao Učitelja: „Što to nedostaje?“ Odgovor se pojavio u umu: „Ne trebaš uvijek biti stručnjak.“
Sjetio sam se da mi na poslu prilaze ljudi smatrajući me stručnim te traže moju pomoć, vodstvo, mišljenje itd. Uvidjeo sam da sam želio u ostati u takvom modu i ispravljati što smatram pogrešnim. Frustrirali su me praktikanti koji nisu mogli uočiti svoje greške niti ispraviti stvari koje sam smatrao pogrešnim. Također sam i otkrio prijezir zbog potrebe ispravljanja takvih praktikanata. Naposlijetku sam otkrio nešto još obmanjujuće skriveno u meni; vezanost za isticanje i potvrđivanje sebe. I sam sam bio arogantan. To sam prvobitno uvidjeo kao problem u praktikantima koje sam želio ispraviti.
U tom cjelokupom procesu mi je jedan praktikant spočitnuo da sam poput osobe koja hoda ulicom i maše Učiteljevom knjigom tvrdeći kako se ne boji prometa. Upitao sam se jesam li takav. Na površini nisam to uviđao. Međutim, je li se ta osoba hvalisala i potvrđivala sebe? Nalikovao sam toj osobi. Moje ljudske vezanosti su me nagnale potvrđivati sebe, moju ljudsku stranu, moje lažne ja.
Nije li onda gledanje unutar dobra stvar, kao i spoznaja tih vezanosti, i rad na njihovoj eliminaciji, umjesto da me iste navode. Sada se mogu zahvaliti iz dubine srca svakom praktikantu s kojim sam imao problema. Mogu se ispričati ako sam te uvrijedio.
Memoriziram Fa vozeći se na posao. Obično postoji razlog zašto se ne mogu prisjetiti cijelog odlomka, ako se to dogodi.
Saplitanje o nekoliko odlomaka mi pomoglo pronaći uzrok. Jedan se tiče slijeđenja Dafa principa Istinitosti, Dobrodušnosti, Tolerancije umjesto standarda običnih ljudi. Ovo mi je ukazalo da trebam gledati unutar umjesto upražnjavati obične pristupe natjecanja i nadmetanja. Nakon pogleda unutar te spoznaje kako i dalje naginjem ljudskim načinima, prestao sam imati problema s tim odlomkom.
Drugi odlomak s kojim sam imao problema je povezan sa asimilacijom s Fa. Umjesto recitiranja: „Ako se kao kultivator izjednačiš s ovim osobinama, tada si čovjek koji je postigao Tao. Načelo je tako jednostavno.“ („1. Lekcija“ iz Zhuan Falun)
Dodavao sam riječ 'možeš', odnosno: „Ako se kao kultivator možeš izjednačiti s ovim osobinama, …“ Pa nije pitanje mogu li se izjednačiti s njima, već hoću li se izjednačiti s njima. Pronalaženje mojih vezanosti, malih ili velikih, koje me odvlače od izjednačivanja s Fa, i njihovo ispravljanje, proces je istinskog izjednačavanja s načelima Istinitosti, Dobrodušnosti, Tolerancije.
Ponekad pregledam korekcije učinjene člancima koje ispravljam kako bih vidio 'kako mi ide.' Upravo sam sad htjeo napisati 'da vidim kako se mogu poboljšati', ali sam napisao 'da vidim kako mi ide.' To znači da još uvijek potvrđujem samog sebe. Čini se da tome nema kraja. No kad sam nedavno pregledao nekoliko članaka, imao sam negativnu reakciju na neslaganje – na jednu promjenu. Tada sam smjesta ispravio svoje razmišljanje govoreći, različiti praktikanti imaju različita shvaćanja. Možda su oni u pravu, a ja u krivu! Idemo se složiti glede neslaganja. Ako ima nekih problema s time, netko drugi ga može otkriti. Sada radim na popravljanju sebe. To mi je dalo osjećaj velike lakoće i ugode.
Ne volim priznati takve nedostatke u društvu praktikanata. To je druga vezanost a zove se čuvanje obraza, što je forma samopotvrđivanja. Međutim, osjećam se veoma lagano i sretno tako postupajući. Nadam se u budućnosti ukazivati na probleme s dobrodušnošću (neovisno hoće li drugi to prihvatiti ili ne), te postati bolja čestica našeg jednog tijela. Možda ću moći samo ispraviti nešto bez potrebe ispravljanja drugih ili bez pokušavanja potvrđivanja sebe u toj situaciji.
Znam da još nisam stigao do te točke. Krajem kolovoza mi je trebalo kultivirati govor u čemu nisam bio dobar. Neprikladan govor proizlazi iz neprikladnih misli. Vidim li sasvim izmijenjeni članak, imam potrebu reći kako je to produkt tima za korekcije. Znam da je riječ o prijeziru i potrebi samopotvrđivanja. Zar ne omalovažavam druge? Zar ne činim ono što kažem da ispravljam kod drugih? To je proizlazi od moje ljudske strane ili lažnog sebe, ne mojeg istinskog ja. Ne želim gajiti nikakve negativne misli o drugim praktikantima, ili ikakvim korigiranim ili drugim člancima na engleskoj verziji Minghui.org, ili ni o čemu drugom.
Zapravo kad sam se probudio idućeg jutra, nakon ovog napisanog iskustva, pojavila mi se negativna misao glede jučerašnjeg komentara jednog praktikanta. Kako se misao pojavljivala, zaustavio sam je na pola puta govoreći, nastaviš li, primijenit ću to na sebi. Iskoristit ću to da pogedam sebe. Misao se zaustavila. Ustao sam s kreveta lagan poput pera. Kao da nije bilo ničega na što bi se nešto negativno moglo prilijepiti. Dolaskom u kuhinju sam mogao vidjeti sliku Učitelja u susjednoj sobi. Rekao sam mu: „Poboljšavam se.“ Bio sam veoma sretan, a Učitelj se naizgled nasmješio.
Hvala vam, Učitelju, na neizmjernoj Dobrodušnosti. Hvala vama, kolege praktikanti na pomoći.
(Prezentirano na Fa konferenciji Minghui tima, 2022.)
