Li Shengci iz Taichunga na Tajvanu
Dok sam bio student na sveučilištu, dao sam letak kolegi studentu. Iznenađeno je upitao dok je čitao letak: „Zašto ima toliko promatrača?!“
Ono što je stvarno iznenadilo mog kolegu je da je praktikant krvario, ali nitko nije prišao da mu pomogne, a bilo je čak i ljudi u gomili koji su izgleda uživali gledajući što se događa.
Prije sam mislio da je dovoljno dobro da ljudi prihvaćaju letke od Falun Gong praktikanata poput mene i ako čitaju o progonu u Kini.
Međutim, reakcija mojeg kolege natjerala me da po prvi put shvatim koliko je Komunistička partija Kine (KPK) isprala ljudima mozak kroz svoje razne političke „pokrete“, i kao rezultat toga, većina Kineza naučila je stati na stranu KPK režima da izbjegnu da i sami ne postanu njegova meta. Takav stav degradira ljudsku prirodu.
U Devet komentara o Komunističkoj partiji je napisano: „Svaka borba i pokret služili su kao vježbanje terora, tako da je kineski narod drhtao u svojim srcima, podvrgnut teroru i postupno postao rob pod kontrolom KPK.“
Neki ljudi mogu reći: „Pa u redu je to, sve dok imamo novca za trošiti!“
Međutim, ono što me stvarno iznenađuje je, da je većina ljudi danas izgubila čak i najosnovniju simpatiju prema drugima.
Nedavno sam na YouTube-u vidio komentar u kojem se kaže da Falun Gong praktikanti mogu samo sebe kriviti za svoj progon. Većina naknadnih komentara se složila. Mencius je rekao: „Svi ljudi imaju osjećaj suosjećanja.“ Što je onda ljudima oduzelo suosjećanje?
Ubijanje je samo po sebi pogrešno, ali već toliko puno godina Falun Gong praktikanti se jako trude uvjeriti ljude da nije u redu da KPK muči i ubija nedužne ljude zbog njihove vjere. Drugim riječima, izgleda da se način razmišljanja ljudi toliko pogoršao da se čak slažu s tim da KPK ubija svakoga koga smatra neprijateljem.
Devet komentara o Komunističkoj partiji istaknulo je sljedeće: „Poticanje masa na borbu jednih protiv drugih, klasični je trik KPK. KPK je stvorila formulu klasne raspodjele 95-5: To znači da bi 95 posto stanovništva bilo bi označeno kao pripadnici različitih klasa koje bi se mogle pridobiti, dok bi preostalih 5 posto bilo označeno kao klasni neprijatelji. Ljudi unutar 95 posto bili su sigurni, ali se je KPK unutar tih 5 posto „borila protiv njih“.
„Ljudi se zbog straha trude da budu uvršteni u 95 posto. To je rezultiralo mnogim slučajevima u kojima su se ljudi okrenuli protiv drugih, što je dodatno pojačalo progon. … Budući da ubijanje stvara teror, onda ne treba nikakvo opravdanje koga treba ubiti.”
Tijekom prijašnjih političkih pokreta, budući da je bilo nemoguće predvidjeti hoće li se katastrofa obrušiti na pojedinca, ljudi su pokušavali zauzeti „pravu” stranu i pobrinuti se za siguran i dobar vlastiti život. Međutim, kada je ljudska priroda zamijenjena „partijskom“ prirodom, način na koji se ljudi ponašaju može biti prilično šokantan.
Na primjer, tijekom karantene u gradu Xi'an-u, u provinciji Shaanxi, u Kini, bolnica je odbila primiti ženu u 8. mjesecu trudnoće, samo zato što bi njezin negativni rezultat testa na COVID-19 istekao za nekoliko sati. To je dovelo do pobačaja i smrti njezina nerođenog djeteta.
Drugom prilikom, druga bolnica odbila je liječiti pacijenta od srčanog udara, iako je pacijent imao valjani rezultat testa na COVID, jer je dolazio iz „područja srednjeg rizika”. U bolnicu je stigao u 14:00 sati, ali mu nije pružena nikakva pomoć sve dok mu stanje nije postalo kritično nakon 22:00 sata. Zbog dugog odgađanja muškarac je preminuo.
U gradu Xuzhou, u provinciji Jiangsu, 18-mjesečno dijete se gušilo nečim što mu je zapelo u grlu i hitno je prebačeno u bolnicu okruga Cuining na liječenje. Liječnik je tražio da se bebi prvo napravi PCR test, bez davanja ikakvog tretmana sedam ili osam sati, čekajući rezultat testa. Kada su rezultati konačno stigli, bolnica je rekla roditeljima da odvedu svoju bebu u bolnicu u gradu Xuzhou, a tada je već bilo prekasno i beba je umrla.
Bilo je mnogo drugih slučajeva, u kojima je pokazano vrlo malo suosjećanja u liječenju ljudi kojima je pomoć bila prijeko potrebna, jer oni koji su zaduženi odlučuju slijediti naredbe partijskih vlasti, bez obzira na potrebe pacijenata. Čini se da se suosjećanje vrlo rijetko pokazuje.
Ako svatko u Kini smatra da je Partija iznad svega, s malo brige za ljudsku prirodu i savjest, što će onda biti s društvom nekoliko generacija kasnije?
Možda će Falun Gong jednog dana biti rehabilitiran, ali drugi progon mogao bi biti pokrenut umjesto ovog. Komunizam zahtijeva neku skupinu protiv koje se treba „boriti”. Tko će biti sljedeći?
Da, bogatstvo je važno u našem svakodnevnom životu, ali kada se radi o pitanjima života i smrti, a ljudi i dalje govore: „Nije me briga sve dok imam novca“, osjećam se jako žalosno i tužno.
Iskreno se nadam da oni koji su zalutali zbog ispiranja mozga, obmane i nasilja Partije, mogu obnoviti ono malo preostale dobrote s kojom su rođeni.
