Pozdrav Učitelju! Pozdrav kolege praktikanti!
Pridružio sam se bendu kada je Učitelj došao u San Francisko da uspostavi zapadni Tian Guo Marching bend. Odabrao sam da ću svirati doboš. Prisjećajući se tih dana kada je bend osnovan, vrijeme je brzo proletjelo. Čini se kao da je bilo jučer, a ulazimo u 16. godišnjicu.
Moje kultivacijsko putovanje nije bilo ispunjeno sa strašnim i dramatičnim trenutcima. Umjesto toga to je priča o upornosti.
Početak putovanja
Osjetio sam da sam ispunio obećanje Učitelju kada sam prihvatio biti član Tian Guo Marching benda. Iskreno sam zahvalan da sam dobio jedinstvenu priliku kako bih na ovaj način objašnjavao istinu. Isto sam zahvalan za kultivacijsko okruženje članova Tian Guo Marching benda. Stvarno cijenim priliku i osjećam se da ovdje pripadam.
Učitelj kaže:
„Za vrijeme čitavog tijeka širenja Fa i puta kultivacije, odgovoran sam za društvo, odgovoran sam za učenike. Pri tome ostvareni rezultati su dobri, a utjecaj na cijelo društvo također je veoma dobar. (Prvo poglavlje, Zhuan Falun)
Još uvijek se sjećam kada je Tian Guo Marching bend započeo u New Yorku. Stvarno sam se divio članovima benda te sam odlučio sudjelovati. Bio sam uzbuđen kada je Učitelj došao u San Francisko. Svaku večer poslije posla pridružio sam se probama. Bio sam pun energije. Instrument koji sam odabrao je doboš. U to vrijeme, mislio sam ću brzo naučiti, kako bi ostalo vremena koristio na druge projekte za objašnjavanje istine.
Bio sam uzbuđen i vježbao sam marljivo neko vrijeme. Međutim, volja je postupno splasnula i lijenost je prevagnula. Mislio sam da pošto sam naučio svirati sve pjesme, potrebno će biti samo malo vježbati. Muzička proba je bila toliko daleko udaljena da nisam ni razmišljao o prisustvovanju. Samo sam mislio da je jedino što je potrebno sudjelovati na paradama. U to vrijeme nisam bio jedini koji tako razmišlja. Nakon par godina broj je pao s 200 na samo 20 do 30 članova.
Još uvijek se sjećam jedne probe. Bendu je određeno da svira vrlo tešku pjesmu. Pogledao sam u note i shvatio da ne znam kako da ih pročitam. Gledajući okolo, vidio sam da je prisutno samo 20 ljudi. Dirigent je stao na postolje i zabrinuto rekao: „Ovdje je samo nekoliko ljudi, kako da nastavimo?“ Činilo mi se da ovom projektu dolazi kraj. U samo nekoliko godina već smo skoro izgubili predragocjeni projekt kojeg nam je Učitelj darovao. Kako možemo reći da „pomažemo Učitelju“?
Kasnije su rekli da ćemo svirati nove pjesme i to nam je dalo dodatnu motivaciju. Tada sam zapravo shvatio da je sviranje doboša teško. Glavni u bendu započeo je s treningom tehnike. Iako je sve učinio da nam pomogne, nije baš bilo napretka. Nakon takve ustrajnosti jedno vrijeme, profesionalni dirigent započeo je drugačiju metodu. To je pomoglo riješiti našu krizu do jedne mjere. Prvo smo trebali poboljšati našu tehniku. Svaki muzički odjel s instrumentima je trebao da potraži profesionalnog učitelja koji bi nas podučavao.
Odabrao sam doboš, jer sam mislio da će biti lako. Međutim, nema uspjeha bez žrtvovanja. U početku je naporno bilo podnijeti tjelesne teškoće. Barem je to bio najteži dio. Za vrijeme probe, drugi članovi su svirali u sjedećem položaju. Međutim u timu za doboš svi smo trebali stajati pet sati i držati doboš. Što smo duže držali, to je doboš postajao teži. Prema mojem statusu kao član veteran benda, prvi sam se požalio na takav dogovor. Mislio sam da je to nešto što nitko neće uspjeti postići. Na kraju, ostali članovi su stvarno uspjeli nositi svoj doboš do kraja probe. Tako sam bio prisiljen ispraviti svoju netočnu predodžbu da ne želim izdržati nikakve fizičke poteškoće.
Sljedeće, trebali smo poboljšati svoju vještinu. Jedan duži period, nisam uspio održavati točan ritam. Kada smo trebali svirati kompliciranu pjesmu „baner sa zvijezdama“ koncept mi se promijenio. Kada je stigao muzički učitelj, zauzeo je ohrabrujući stav. Nakon dugo vremena, rečeno nam je da vježbamo vrlo bazične četvrtinske ritmove. Nije nam pokazao niti jednu zahtjevnu tehniku tako da sam pomislio da nije marljiv u podučavanju. Napokon nam je rekao da nismo vješti. Bilo je toliko loše da nije bio siguran da li nam može pomoći da naučimo osnove. Čuvši to, kajao sam se. Čak i muzički profesor je unio više srca nego mi i još je gore što nisam dolazio na većinu proba.
Iskustvo kaljenja volje
Nakon tog shvaćanja, marljivo sam vježbao. To je bilo prije šest godina i još uvijek sam u procesu učenja i unaprjeđenja tehnike. Za vrijeme tog procesa, iskusio sam što Učitelj govori o kaljenju volje u Hong Yinu. U početku nisam imao baš puno interesa za glazbu. Vježbanje je bilo dugo sviranje ritma. Za takvo vježbanje je u šali jedan praktikant rekao: „nadjev za sjeckanje mesa.“ Ovakvo vježbanje ne samo da je dosadno, nego nema muzičke ljepote. Što je još gore, ruke me nisu slušale. Kada sam „udario“, snaga u mojim rukama nije bila balansirana, tako da je zvuk udarca nekad bio visok nekad nizak. Što sam više bio nervozan da ispravno učinim, to su više ruke odbile sudjelovati.
Dvije godine, bez obzira kako sam vježbao nije bilo napretka. Neki novi članovi koji su tek došli, bili su talentirani, vješti u tehnici i sposobni održavati dobar ritam. Toliko dugo sam u bendu, ali moje sviranje još uvijek nije prema standardu. Vidjevši ih, ostao sam obeshrabren.
Čak sam i zamišljao da će se „čudo“ dogoditi i da ću unaprijediti tehniku. Međutim „čudo“ se nije dogodilo. Još gore je što sam ozlijedio desni ručni zglob, zbog nepravilnog vježbanja. Ozljeda je utjecala na moj posao. Osjećao sam se obeshrabren. Stvarno sam uložio trud, ali nije bilo napretka. Kako sam vidio da članovi veterani odlaze iz benda i sam sam na to pomislio. Mogao sam reći da sam star i da nisam više sposoban svirati doboš.
Srećom, tim za doboš me ohrabrio i probudio moj osjećaj za odgovornost. Tako su mi polako pomogli da se izvučem iz krize. Ohrabrili su me da svaki tjedan nastavim dolaziti na zajedničku probu.
Trebam spomenuti da je u bendu vrlo dobro kultivacijsko okruženje. Nema toliko napretka kroz konflikte, umjesto toga svi ohrabruju jedni druge. Svaki član ima svoj karakter; neki su bistri, neki tehnički vješti, neki imaju ozbiljan stav i puno se trude. Drugi se poboljšavaju kroz znoj i umor. Sve te zajedničke vještine čine ispravno polje. Iz razloga što u okruženju svi ulažu napor i žrtvuju se kako bi nastavili dalje, osjećam da je moja odgovornost izdržati i nastaviti.
Kada sam bio u krizi, kadgod bih otvorio Zhuan Falun, ugledao sam riječi „odgovornost“ i „strpljenje“. Nakon što sam prošao dvije godine dosadnog vježbanja tehnike, spoznao sam dublje razumijevanje. Shvatio sam da se trebam povisiti na sljedeću razinu. Na površini izgleda kao uobičajeno vježbanje, ali u pozadini je jaka energija. Moj doboš je Fa instrument koji ima jaku moć i dozvoljava mi da potvrđujem Fa već 16. godina. Koliko bića ima tu čast? Nije bilo takve prilike od kreiranja Neba i Zemlje i neće više biti takve prilike u budućnosti.
Čudo nakon što sam promijenio mišljenje
Nakon što sam promijenio mišljenje, više se ne osjećam loše što ne znam dobro svirati. Dobio sam interes za udaraljkama. Sada vježbam uvijek kada imam vremena. Ruke su željne svirati. Nakon dvije godine dogodilo se „čudo“, za kojim sam nekoć žudio. Kada sam uzeo palice da bih vježbao, shvatio sam da odjednom znam svirati određenu tehniku. Došlo je spontano.
Kroz ovih 16. dugih godina, prošao sam od najmlađeg do najstarijeg člana doboša i isto sam ostao jedini član tima koji svira doboš od početka osnivanja.
Eliminiranje sebičnosti
Zbog toga što sam smatran za „veterana“ u mojem timu, titula vođe tima za doboš je dodijeljena meni. Titula možda zvuči sjajno, ali to znači da ću odrađivati sve zadatke koje drugi nisu spremni. Mali ili veliki zadatci, sa svima trebam znati rukovoditi. Bilo da se radi o svakodnevnim vježbama tehnike, detaljnim pripremama za parade, podešavanju i čuvanju instrumenata, nošenju i trošenju uniforme, moja kultivacija ili xinxing testovi s kojima se drugi članovi susreću, sve je to u području moje odgovornosti. Moj karakter je takav da ne volim biti suzdržan i ravnodušan sam prema drugima. Takva odgovornost pomaže mi da proširim moj kapacitet i eliminiram sebičnost. Ta odgovornost je isto tako učinila da više vremena provodim na druge nego na sebe.
Brinem o tri sekcije koje formiraju sviranje doboša. Kada članovi trebaju razgovarati sa mnom, trebaju stati u red. Drugi članovi mogu otići kada žele, ali ja imam odgovornost prema svojem timu. Osjećam da trebam prisustvovati svakoj vježbi. Isto tako potrebno je da pronađem muzičkog profesora da nas poduči.
Kroz godine promijenili su se članovi tima. Više od 50 ljudi se pridružilo tom odjelu nakon što je bend osnovan. Svaki puta kada nam se novi član pridruži, potrebno je da izdvojim više vremena za obuku. Kada član savlada obuku, napušta nas. Neki članovi odlaze i dolaze natrag. Xinxing testovi pomažu mi da ojačam volju.
Isto želim spomenuti da se osjećam sretnim da imam šansu, kao i mogućnost sudjelovati i podržavati ovaj projekt sa sadašnjim i bivšim članovima Tian Guo Marching benda, tako da imam mogućnosti kultivirati se i ispuniti svoj zavjet.
(Prezentirano na konferenciji za zapadni američki Tian Guo Marching bend)
