Iskusio sam brojne dobrobiti nakon što sam počeo prakticirati Falun Dafa, praksu za kultivaciju uma i tijela zasnovanu na principima Istinitosti-Dobrodušnosti-Tolerancije. Otkako je Komunistička partija Kine (KPK) pokrenula kampanju nacionalnih razmjera protiv ove prakse, u julu mjesecu 1999. godine, podizao sam svijest o progonu tako što sam licem u lice razgovarao s ljudima i dijelio informativne materijale.
Nekoliko sam puta skoro bio priveden zbog svojih nastojanja da razjasnim istinu, ali sam uspio da izbjegnem opasnost snažnom vjerom u Falun Dafa i njegovog osnivača Učitelja Lija. Tokom ovog procesa, također sam uspio da se oslobodim straha i da poslije toga budem još bolji.
Jedan praktikant iz moga kraja je, 2008. godine, umro od posljedica progona. Kako bi razotkrili zla djela počinitelja, naši lokalni praktikanti su izradili mnoge samoljepljive plakate sa odgovarajućim informacijama, uključujući i fotografiju pokojnog praktikanta. Međutim, nakon što su plakati bili spremni, vrlo se mali broj praktikanata usudio izaći i postavljati ih, što je rezultiralo da više od 200 plakata veličine A3 ( 42 x 29,7 cm) ostane neutrošeno.
Vidjevši ovu situaciju, pomislio sam: „Taj praktikant je umro od posljedica ugnjetavanja. Čega se tu trebam bojati?" Onda sam tokom dana izlazio da lijepim plakate. Od kraja do kraja ulice, pokrio sam mnoga mjesta, a posebno ona gdje su se ljudi često okupljali. Nisam imao strah i nisam se brinuo za nadzorne kamere.
U prošlosti nisam bio toliko hrabar. Imao sam snažan strah i oklijevao sam da sa strancima razgovaram o Falun Dafa. Vrlo često sam izlazio i ponovo se vraćao kući a da nikome nisam pomenuo Falun Dafa. Kada bi se to desilo, osjećao bih krivicu. Ovog puta, nekako su moje ispravne misli bile jake i strah je izblijedio.
Trebalo mi je oko dva dana da postavim ovih 200 i više plakata. Dok sam uvečer radio sjedeću meditaciju, vidio sam svojim nebeskim okom da je Učitelj uklonio planinu. Shvatio sam da je to moj strah koji se manifestovao kao planina u drugoj dimenziji. Od tada više nisam imao strah.
Nekoliko susreta na ulici
Jednog dana 2011. godine izašao sam objašnjavati istinu o Dafa s materijalima u ruci. Kada sam naišao na čovjeka od nekih 40 godina starosti, nije prihvatio brošuru koju sam mu dao. Umjesto toga, uhvatio me je za ruku i nije me puštao.
„Šta radiš?" Upitao sam ga: „Imam važne stvari za obaviti. Pusti me."
Ali on nije popustio i odvukao me sve do ureda lokalne uprave – ispostavilo se da je on šef tog ureda.
Pozvao je policiju nakon čega je došlo nekoliko policajaca da me odvedu u policijsku upravu. Po dolasku tamo nisam imao nikakav strah. Osim što sam im govorio činjenice o Falun Dafa i nezakonitosti progona, također sam nastavio slati ispravne misli i moliti Učitelja za pomoć. Navečer sam bio pušten.
Sljedećeg dana sam ponovo izašao i ponovo naletio na šefa ureda lokalne uprave. Bio je šokiran kad me je vidio i upitao je: „Zašto si ovdje?"
„Pa, ja moram pomoći lokalnim stanovnicima da saznaju da je progon pogrešan kako bi se mogli otrgnuti od laži KPK,” odgovorio sam. „Zbog toga sam ovdje.”
Nije ništa odgovorio.
Kasnije se njegov stav popravio. Kada me je ponovo vidio kako dijelim materijale ili s ljudima razgovaram o Dafa, nikada me više nije prijavljivao. Osim toga, s vremena na vrijeme tražio je od mene svježe materijale. Bio sam zaista sretan zbog njega.
Drugi se put, dok sam s ljudima razgovarao o brutalnosti KPK prema kineskom narodu i tekućoj represiji nad Falun Dafa u Kini, pojavio čovjek od nekih 40 ili 50 godina. Dao sam mu letak i pozvao ga da napusti KPK kako ne bi potonuo s režimom. On je rado pristao na to.
Zatim je izvadio svoju ličnu kartu i pokazao mi je. „Da li znaš ko sam ja? Ja sam lokalni policajac”, rekao mi je „Molim te, čuvaj se.” Zatim je otišao. Bio sam zadovoljan kada sam vidio da je odlučio pomoći Dafa praktikantu na ovaj način.
Jednom sam dana 2016. godine dao primjerak Dafa materijala jednom mladiću.
„Hej! Znaš li ko sam ja? Ja sam policajac!” rekao je.
„Policajci također moraju razlikovati dobro od lošeg za svoju dobru budućnost“, odgovorio sam.
On je insistirao da pođem s njim, a ja sam se okrenuo i krenuo bježati. Potrčao je za mnom. Primijetivši da mi se sve više približava, poslao sam jake ispravne misli: „Ja sam Dafa praktikant koji dolazi ovdje da spašavam ljude. To nije nešto u šta se drugi mogu umiješati.” Zamolio sam i Učitelja za pomoć.
On je odmah stao, a ja sam bio veoma zahvalan.
Gradski park
Prije nekoliko godina sam zapazio da se dosta penzionisanih državnih službenika voli okupljati u parku ispred gradske uprave. Međutim, jedva da je bilo i praktikanata koji su tamo išli. Odlučio sam da se posvetim parku kako bi i tamošnji penzioneri čuli istinu.
Prvi put kada sam otišao, penzioneri su odmahivali glavama i odbijali da prihvate letke koje sam im davao. Osim toga, govorili su loše stvari o Dafa. Nisam im mogao dati nikakve materijale i vratio sam se kući. „Ne mogu ih ovako napustiti“, pomislio sam. „Moram ponovo otići tamo.“
Sutradan čim sam tamo stigao, odmah me opkolilo više od 10 policajaca. Ispostavilo se da su čuli za ovo i da su me tamo već čekali. Nakon što su me ugurali u policijski kombi, počeo sam im govoriti o vlastitom iskustvu.
„Ako imate na umu rečenicu 'Falun Dafa je dobar' i 'Istinitost-Dobrodušnost-Tolerancija su dobri, bit ćete blagoslovljeni", rekao sam im.
Na pola puta do policijske stanice zaustavili su kombi i zatražili da izađem. Misleći da se šale, nisam se ni pomaknuo.
„Sada možeš ići kući“, kazalo mi je nekoliko njih.
Izašao sam iz auta i vratio se kući.
Sutradan sam ponovo otišao u park. „Moram ih spasiti, ne mogu odustati“, pomislio sam. Kad sam stigao tamo, zatekao sam ljude koji su me svi gledaju čudnim pogledom – uostalom, svi su bili svjedoci da sam dan ranije bio uhapšen. Počeo sam vaditi letke i dijeliti ih. Neki su penzioneri počeli da prihvataju materijale. Iako sam tog dana podijelio samo nekoliko primjeraka, znao sam da je to dobra polazna tačka.
Sutradan sam ponovo otišao tamo i više je ljudi uzelo materijale. Nekoliko dana kasnije, pojavio sam se tamo kao i obično i još je veći broj ljudi uzeo materijale. Za kratko vrijeme sam podijelio cijelu vreću materijala. Nakon toga sam odlazio tamo na sedmičnoj bazi sa materijalima kao što su Devet komentara o Komunističkoj partiji, Minghui periodična publikacija i audio fajlovi.
Tako sam radio nekoliko godina.
„Ovi materijali su veoma dobri“, govorili su mi ljudi.
„Čekam te već nekoliko dana, možeš li češće dolaziti ovamo [sa svježim materijalima]?” upitao je me jedan od njih.
Vidjevši da su spremni da prihvate informacije vezane za Falun Dafa, počeo sam s njima razgovarati i o napuštanju KPK. Gotovo su se svi s tim složili, a većina njih su bili članovi KPK.
Ljudi koji su dolazili u park su se često mijenjali s vremena na vrijeme. Nastavio sam odlaziti tamo i pomagati im, a jedna za drugom grupa posjetilaca parka je saznala istinu i bila spašena.
„Učlanila sam se u Partiju prije 35 godina i nikad nisam pomišljala da ću jednog dana moći da je napustim,” kazala je jedna osoba s olakšanjem.
Zbog mojih nastojanja da objašnjavam istinu, nekoliko sam puta bio hapšen. Međutim, svaki put sam se sigurno vraćao kući zahvaljujući Učiteljevoj zaštiti. Veoma sam zahvalan na tome.
