Prigodom mog nedavnog putovanja u predgrađe Pekinga moj prijatelj, koji radi u medijima, ispričao mi je priču o jedno dužnosniku, oblasnog ranga, koji je uzeo mito u iznosu od 200 miliona juana.
Tijekom njegovog procesuiranja, viši su časnici smatrali da će njegov slučaj imati negativan efekt na reputaciju komunističkog režima kako na unutarnjoj tako i na međunarodnoj razini. Zato su ukinuli dvije nule iz, gore navedene, sume i u zapravo preoblikovali iznos primljenog mita u dva miliona juana.
Ova nam se priča može činiti iznenađujućom, no postoji veliki broj slučajeva poput ovoga. Tijekom nedavnog suđenja Bo Xilaiu, bivšem tajniku KPK Chongqinga, Boova optužba za uzimanje mita prvotno je iznosila nekoliko milijardi juana. U međuvremenu, tijeku prve faze pripreme optužbe, brojka je umanjena na 5 miliona juana. To bi mogao biti od razloga zašto Bo ne samo da nije poricao optužbu, nego je otkrio kako je Wang Lijun, bivši šef policije u Chohgqingu, tražio pomoć američkog konzulata zbog svoje afere sa Boovom suprugom. Tako se ozbiljna krivična optužba preinačila u sudski vodvilj.
Pitao sam prijatelja nije li kontrola nad medijima postala manje restriktivna, imajući u vidu mnoga izvješća koja su propratila Boov slučaj. On mi je pojasnio kako je promjena samo površinska i učinjena je kako bi se javnost zavarala. Stvarnost je zapravo ta da se tiskovnim izvješćima dopušteno jedino korištenje verzije Xiantu agencije koja je pod kontrolom državnih vlasti. Štoviše, svi policijski uredi sada instaliraju napredni program za praćenje interneta, koji će punom snagom proraditi početkom slijeće godine. Tako će se pratiti mnogi mikro blogovi i mikro poruke koje su jako popularne ovih dana. Sve što nije primjereno očekivanjima komunističkog režima dovest će do zatvaranja web stranice ili će biti procesuirano pravnim putem.
Nedavna uhićenja nekolicine opće poznatih mikro blogera očiti su znaci stezanja kontrole medija. Ovim se javnosti šalju znaci kako cenzura i kontrola medija, koji su uvijek bili u službi režima koji kroz njih održava svoja pravila i potiskiva različita mišljenja, neće ni na koji način biti umanjena.
Drugim riječima, ne možemo očekivati od režima da promijeni svoj dosadašnji pravac. Samo njegovo dezintegriranje, čiji smo svjedoci kada milioni ljudi najavljuju svoje povlačenje iz članstva u Komunističkoj partiji i njoj pridruženih organizacijama, je ključni korak koji će dovesti do bolje budućnosti.
