Uvidi i iskustva glede nadilaženja „boli“

(Minghui.org)

Učitelj kaže:

„Kultivacija je usavršavanje i ispunjavanje života.“ (Fa predavanje u Vašingtonu 2018.)

Kada sam prvi put pročitala ovaj dio Fa, riječi „usavršavanje i ispunjavanje“ su me veoma dirnule. Mislila sam da sve dok se kultiviram marljivo, moći ću postići „usavršavanje i ispunjavanje“, odnosno Ispunjenje. Međutim, nakon što sam pročitala ovaj članak osam puta, uvidjela sam koliko je ograničena i sebična bila moja izvorna misao.

Došli smo u ovaj ljudski svijet kako bismo pomogli Učitelju Liju (Dafa osnivaču) ispraviti Fa i spasiti ljude. Tu smo da pomognemo većem broju bića ispuniti njihove živote te postići savršenstvo. Sve dok dobro radimo tri stvari, živa bića u našim svjetovima će napredovati ka budućnosti.

Koristimo našu mudrost, talente, bogatstvo, fizička tijela - sve što imamo u ljudskom svijetu kako bismo spasili druge. Može se činiti kako dajemo sve što imamo, ali tko nam je to sve dao? Dafa je sve stvorio u ovom univerzumu i sve što posjedujemo nam je dao Učitelj. Imamo te stvari kako bi ih iskoristili za spašavanje ljudi, a ne uživali u običnom životu. Drugim riječima, sve što smatramo našim niti u startu ne pripada nama.

Bol u nozi tijekom meditacije

Čak i nakon mnogo godina prakticiranja Falun Dafa, me noge bole u meditaciji. Bol mi onemogućuje smiriti um i ulaženje u mirnoću. Jednog dana sam shvatila da sam previše vezana za „bol“, što znači da sam vezana za svoje fizičko tijelo.

Shakyamunijeva škola kultivacije zahtijeva ulazak u nirvanu te naposlijetku i odbacivanje fizičkog tijela. U Falun Dafa, međutim, ne postoji ograničenje u pogledu dostizanja razina. U najmanju ruku trebamo otpustiti vezanost za naša fizička tijela.

Sišli smo niz mnoge razine na putu do Tri domena, a fizičko tijelo je ništa doli vozila. Imamo ovo fizičko tijelo kako bi mogli biti u ovom ljudskom svijetu te spašavali ljude. Učitelj je objasnio da je proces izdržavanja boli proces oslobađanja od karme.

Jednom kad sam to shvatila sam rekla crnoj supstanci koja je izazivala bol u nozi, sljedeće: „Svi ćete postati novi životi koji zadovoljavaju standarde novog univerzuma. Nadam se da se možete asimilirati u Dafu i prestati me ometati.“ Bol u nozi se smjesta ublažila.

Učitelj kaže:

„Pa kad neko želi da obnovi sve to u ovom Fa-ispravljanju, ili čak da ukloni sve što je ispod standarda i učini sve dobrim [neka stara bića] neće biti voljna da vide te stvari kako odlaze. Pa oni pokušavaju da se mešaju u Fa-ispravljanje i promene ga u ono što bi oni želeli.“ (Fa predavanje u Vašingtonu 2018.)

Učiteljeve riječi: „neće biti voljna da vide te stvari kako odlaze“ su mi se isticale. Kasnijim promišljanjem sam uvidjela kako su sve stvari koje ne želimo otpustiti upravo stvari koje trebamo otpustiti u našoj kultivaciji. Ako čak ne želimo otpustiti naše „nedostatke“, kako se onda možemo kultivirati? Trebamo biti voljni propatiti bol kako bismo otpustili crne supstance, i samo onda se možemo kultivirati. Samo kad eliminiramo nešto loše možemo dobiti nešto dobro.

Od objave Učiteljevog predavanja „Fa predavanje u Vašingtonu 2018.“ sam u stanju lako meditirati bez boli puni sat.

Zubobolja

Od izbijanja koronavirusa ili virusa KPK (virusa kineske komunističke partije) me mjesecima na prekide mučila zubobolja. Isprva sam mislila da je to zato što se majka uselila k nama i tijelo mi se prilagođava promjeni načina života i novoj rutini. Tek kad se zubobolja pogoršala sam se počela preispitivati. Otkrila sam sentimentalnost prema majci, zatim činjenicu da mi se sviđaju komplimenti a da mi se ne sviđa kad mi govore što trebam učiniti.

Bol se umanjila na nekoliko dana pošto sam otkrila te vezanosti ali se uskoro pojačala. Onda sam uvidjela kako je tome uzrok moj strah od boli. Bol sam shvaćala preozbiljno.

Učitelj kaže:

„Ako želiš da se vratiš odakle si došao, moraš imati sledeća dva faktora. Jedan su muke. Drugi je prosvetljavanje.“ (Predavanje u Sidneju)

Bojati se boli znači da ne želimo patiti. Ako osoba ne želi patiti nije moguće da se biće vrati svojem izvoru.

Učitelj također kaže:

„… Teškoće uzimati s radošću … („Čeličenje srca i volje“, iz Hong Yin)

Upitah se: „Je li teškoće uzimam s radošću?“ Izgledala sam ljutito i namršteno. Nisam željela izdržati bol. Nisam dostigla standard za Fa; drugim riječima, moja djela i riječi se nisu temeljila na Fa. Možda ću privremeno ustrajati kao „čvrsta“ osoba među običnim ljudima. Međutim, kako vrijeme ide dalje ne bih bila u stanju preskočiti ovu prepreku bez Fa koji me vodio.

Kako je to, onda, ne bojati se boli? Kad preokrenemo „izdržavanje“ u „prihvaćanje“, pa čak i „uživanje“ u boli, bit ćemo sretni imati „bol“, pošto znamo da nam ta bol pomaže eliminirati karmu te poboljšati se u kultivaciji. Mi preispitujemo sebe dok potpuno poričemo aranžmane stare sile jer znamo da je to samo iluzija pa je prihvaćamo mirna srca.

Negiranje boli

Tijekom nedavnog rada na projektu za objašnjavanje istine sam iskusila najveću teškoću u kultivaciji. Dva mjeseca me mučila neizreciva bol u području kuka. U najgorem periodu nisam mogla spavati tri dana zaredom.

Šepala sam danju nastavivši raditi na projektu. Svakih dvanaest koraka sam trebala odmoriti da ublažim bol. Noću sam se stalno okretala u krevetu. Ponekad sam se tako intezivno znojila da mi je odjeća bila potpuno mokra. Istinsko i lažno ja se glasno prepiralo u mojoj glavi kad je toliko bolilo da nisam više mogla izdržati.

Lažno ja mi je reklo: „Idi u bolnicu. Olakšaj si stvari.“ Istinsko ja je odgovorilo: „Falun Dafa sam praktikantica. Može li doktor pomoći?“ Lažna strana je uzvratila: „Sjeti se da je praktikant rekao kako su to znakovi dijabetesa? Otac ti je umro od toga. Morali su mu amputirati jednu nogu.“ Istinska strana je kazala: „Učitelj je pročistio moje tijelo nakon što sam se počela kultivirati u Dafa. Koji dijabetes? To nema nikakve veze sa mnom.“

Lažna strana je rekla: „Nisi trebala prihvatiti posao u nedostatku sposobnosti. Kako nisi znala svoje limite? Smatrala si da možeš iznijeti projekat. Nemoj si to opet priuštiti iduće godine. Možeš se jednostavno posvetiti nečem drugom; ima svakakvih vrsta projekata za objašnjavanje istine.“

Istinska strana je rekla: „To je moja misija. Kako ću se suočiti s Učiteljem ako ga ne završim?“ Lažna je odgovorila: „Slijediš zahtjeve projekta, ali drugi to još nisu shvatili.“ Istinsko ja je rekla: „Mi gledamo unutar i bezuvjetno se preispitujemo. To je moja greška. Nećeš me moći nagnati da započnem konflikt sa drugim praktikantima. Neću pasti na to.“

Bitka između istinske i lažne strane se nastavila te su se izmjenjivali u dominaciji nad mojim umom. Razne loše misli su iskakale iz moje glave. Uz mnogo teškoća sam potisnula te misli, svjesna kako me stare sile žele srušiti. Čak je i disanje postalo teško; svaka minuta i sekunda je predstavljala poprište nasilne bitke sa starim silama.

Nadilaženje iskušenja

Mlađi brat mi je donio tradicionalni kineski biljni analgetik koji sam aplicirala na područje kuka. Odmah sam osjetila da me peče. Nije smanjilo bol u nozi već uzrokovalo stezanje u prsima jer se korištenje lijekova ne temelji na Fa. Požurila sam u kupaonicu, blago oprala pod tušem te se ispričala Učitelju: „Učitelju, pogriješila sam.“

Jedne noći jednostavno više nisam izdržala. Molila sam Učitelja: „Molim te omogući mi spavati dva sata.“ Uz pomoć Učitelja i kolega praktikanata koji su neprekidno slali ispravne misli sam uspjela čvrsto zaspati te noći. Učitelj je toliko puno izdržao zbog mene.

Neprekidno sam se preispitivala kako bi prošla ovo iskušenje te iznova i iznova recitirala: „Falun Dafa je dobar, Istinitost-Dobrodušnost-Tolerancija su dobri.“ Bol se ponekad ublažavala tijekom dana ali noću je bila intenzivna, skoro neizdrživa.

Pomoć drugih praktikanata

Iznenada me posjetila praktikantica koju nisam dugo vidjela. Vidjevši me u tolikoj boli je rekla: „Učitelj me sigurno poslao. Ne brini. Doći ću po tebe autom i vratiti te svakog dana da bi sudjelovala u projektu.“ Oči su mi zasuzile.

Rekla sam joj u detalje kroz što prolazim posljednjih tjedana. Pričala sam sve glasnije i glasnije kroz suze iako sam se oduvijek smatrala snažnom osobom koja rijetko plače. Potapšala me po ruci rekavši: „Pa izgleda da ćeš se sad poboljšati.“ Obrisala sam suze i rekla: „Idemo. Idemo raditi na projektu.“

Praktikantica je došla po mene svakog jutra donoseći mi doručak. Također me vratila navečer nakon završetka projekta.

Posjetila me i druga praktikantica rekavši: „Povećaj kapacitet srca. Ne fokusiraj se samo na jednu stvar kad tragaš za vezanostima. Izađi iz tog uskog fokusa. Ne samo da trebamo izdržati za nas same, već i radi projekta te živih bića svijeta.“

Povećavši kapacitet, kako je praktikantica predložila, bol u kuku se ublažila. Učitelj kaže:

„Kad naiđu na konflikte, kultivatori treba da ih podnesu. Šta više, vi sami treba da budete u stanju da izdržite, i tek onda se možete zaista uzdići.“ (Fa predavanje na konferenciji u Hjustonu)

Formiranje jednog tijela

Ostali praktikanti iz projekta su također imali smetnje različitih vrsta. Jedan je pao slomivši ručni zglob. Drugi je prolazio kroz želučane probleme, a treći zubobolju. Nitko nije prestao raditi. Svatko je završio svoj zadatak te dan za danom radio vrlo kvalitetno.

Projekt je trebao biti okončan do određenog datuma. U timu je svatko trebao završiti svoj dio posla kako bi mogli krenuti u drugu fazu. Upornost i ustrajnost svih članova tima je bila uistinu vrijedna divljenja. Stare sile su ciljale ovaj projekt te nemilosrdno smetale. Smatram da je uzrok tome bilo neslaganje između mene i drugih glede pristupa projektu što je stvorilo propust u jednom tijelu koje je zlo iskoristilo.

No gdje je zapravo bio propust? Kleknula sam ispred slike Učitelja zamolivši pomoć. Učitelj mi je poslao dvije riječi: „Oštri kutovi.“ Koje su karakteristike oštrih kutova? Partijska je kultura duboko urezana u moje razmišljanje te sam pogledom unutar otkrila kako puno mojih predodžbi i vezanosti proizlaze iz stvari poput samozadovoljstva, želje za brzim obavljanjem stvari, potvrđivanjem sebe, vezanosti za slavu, sentimentalnosti prema kolegama praktikantima, natjecateljskim mentalitetom, zamjeranja drugim praktikantima zbog nesuradnje, uskogrudnosti te netolerancije ostalih.

Upitah se: „Vjerujem li u Učitelja? Vjerujem li u Dafa? Vjerujem li u kolege praktikante? Vjerujem li u sebe? Vjerujem li hoću li postići budinstvo kroz kultivaciju? Vjerujem li da su sva ova iskušenja dobre stvari?“

Kako onda formiramo jedno tijelo? Spoznala sam, na svojoj trenutnoj razini, kako trebamo postići bar tri stvari. Prvo, svojevoljno podržati druge i surađivati bezuvjetno, a to je proces otpuštanja vezanosti za sebe. Drugo, komunicirati s drugim praktikantima i poslušati savjete umjesto inzistiranja na vlastitim idejama i tvrdoglavosti. Trebamo eliminirati tendenciju nametanja odnosno karakteristiku kulture Partije. Treće, naučiti ispričati se i staviti sebe na najnižu poziciju. Trebamo povećati svoju toleranciju da bude široka kao ocean i odnositi se prema svima ponizno i mirnog srca. Ne samo da se trebamo ispričati kad pogriješimo već i kad nas se okrivi za ono što nismo napravili, i dalje se trebamo ispričati. Ako to možemo napraviti onda smo se zaista poboljšali.

Eliminiranje „boli“

Projekt je završio i više sam vremena posvetila Fa učenju te sam čitala četiri-pet lekcija svakog dana. Nisam mogla sjediti pa sam klečala čitajući Fa. Svakodnevno sam vježbala svih pet vježbi unatoč boli koja je bila posebno jaka u sjedećoj meditaciji. Znojila sam se i cijelo mi tijelo drhtalo tijekom meditacije u punom lotosu, čak i za samo kratkog sjedenja. No kako je jedan praktikant rekao: „Što više boli, više trebam sjediti u meditaciji.“

Probudila sam se u ogromnoj boli u 3 ujutro, 61. dana ovog iskušenja. Čim sam podigla dlan za slanje ispravnih misli sam osjetila kako mi je tijelo obavijeno energijom te mi se tijelo skupa s dlanom njihalo naprijed – nazad. Zaista sam se trudila ostati mirna, ali je energija bila prejaka. Tada sam ugledala crni kamen veličine dlana u predjelu kuka. Kamen je bio prekriven crvenim venama nalik lavi, no mnogo tanje, sa crnim slojem na površini koje se lagano pomicalo kao da diše. Odmah sam zamolila Učitelja da me ojača i podari moć kako bi spalila stijenu. Nisam, međutim, bila dovoljno snažna pa sam uzviknula: „Nebeski čuvari, molim pomognite mi!“

Moji nebeski čuvari su zmajevi, zlatni zmajevi različitih veličina, mali i veliki. Učitelj mi ih je prikazao početkom progona. Tada sam bila veoma tjeskobna dijeleći letke u stambenim zgradama. Toliko sam bila uplašena da mi je srce skoro iskočilo iz grla prilikom ostavljanja letaka ispred svakog stana. Učitelj mi je prikazao nebeske čuvare u snu.

U snu sam hodala prema kući i odjednom je počeo puhati vjetar i sa neba se spustio zlatni zmaj. Spustio se na krov moje stambene zgrade. Bio je to sedmokatni stambeni kompleks koji se prostirao na četiri zgrade, ali ipak nije bilo dovoljno velik da na njega stane cijelo zmajevo tijelo, glava i rep su prešli krov. Stajala sam 15 metara od zgrade, a zmaj je spustio glavu do moje razine i razigrano me dirnuo njuškom. Jasno sam vidjela njegove brkove, oči, i bore na nosu. Tijelo mi je bilo okruženo mnogim malim zmajevima koji su okomito lebdjeli. Od tada sam odbacila puno svojeg straha.

Prizvala sam svoje zmajeve čuvare u pomoć i pojavio se veliki zmaj te počeo rigati vatru prema mojem boku. Vatra se širila brzo i približila tijelu te nastavila bušiti dublje u moje tijelo, probijajući dimenzije jednu za drugom, sloj za slojem. Neke su dimenzije bile male pa su manji zmajevi prolazili kroz njih i rigali vatru.

Nakon podužeg vremena sam začula glas: „Sad si dobro.“ Bol u predjelu kuka je nestala. Podignuti dlan sam čvrsto spojila s drugim kako bi Učitelju iskazala najdublju zahvalnost. Hvala ti, Učitelju!

Nakon 60. dana borbe između dobra i zla sam izgubila više od 5 kilograma težine. Iznevjerila sam Učitelja i kolege praktikante. Nisam bila dobra u pogledu podrške te ispunjavanja jednog tijela i sumnjala sam u Učitelja i Fa. Učitelj je i dalje suosjećajno pazio na mene, a kolege praktikanti su mi bezuvjetno pomagali. Hvala ti, Učitelju. Hvala, kolegama praktikantima.