Prošlo je gotovo godinu dana otkad sam se prvi put pridružio lokalnoj grupi za učenje Fa. Ova grupa za učenje Fa sastoji se od veterana i novih praktikanata. Neki su stariji praktikanti koji su marljivo prakticirali Dafa više od 20 godina. Drugi praktikanti su prestali prakticirati Dafa nakon što je progon počeo u srpnju 1999. godine, a kasnije su nastavili s praksom. Iako je svačije kultivacijsko stanje različito, svatko je u stanju učiti Fa s ozbiljnim i dostojanstvenim stavom. Kad učimo Fa, ne gubimo vrijeme.
Učimo Fa do podne. Tada svi iskoriste malo raspoloživog vremena za razmjenu kultivacijskih iskustava dok jedemo jednostavan ručak koji smo ponijeli sa sobom. Povremeno, kad netko kaže nešto što nema veze s kultivacijom, stariji praktikant će ga prekinuti i neće mu dopustiti da on ili ona nastave s tim razgovorom.
Drago mi je što sam pronašao grupu za učenje Fa koja mi može pomoći da budem marljiv i da se držim strogih zahtjeva u mojoj kultivaciji. Međutim, s vremenom sam razvio osjećaj koji je teško opisati. Svaki put kad bih se pridružio učenju Fa, raspoloženje bi mi se pogoršalo, ali nisam znao zašto.
Onda sam odjednom, jednog dana, shvatio da je svačiji izraz lica u našoj grupi uvijek bio tako ozbiljan. Čak niti jedan praktikant nije pokazivao ni mali osmjeh, posebno dvoje relativno starijih praktikanata koji su uvijek bili jako ozbiljni. Nikad ih nisam vidio kako se smiješe. Gledajući sebe, bilo da učim Fa ili razmjenjujem iskustva, lice mi je uvijek bilo ozbiljno i napeto. Vjerujem da ne izgledam uravnoteženo i dobronamjerno.
Jednog poslijepodneva, praktikant iz grupe za učenje Fa doveo je osobu sa sobom i predstavio je svima kao praktikanta, što znači da se želio pridružiti grupi. Međutim, nitko iz grupe nije niti pozdravio ovog praktikanta i svi su zadržali relativno bezizražajan izraz lica. Iako sam u srcu osjećao nelagodu zbog situacije, također nisam pokazao baš dobre manire, baš kao ni ostatak grupe.
Jednog sam dana pokrenuo ovo pitanje s grupom. Neki od njih su rekli da se ne znaju nasmiješiti, neki su komentirali da su možda bili stari Taoisti u svojim prethodnim životima. Iznenađujuće, nikoga nije zanimalo ovo pitanje i jednostavno je prošlo.
Zatim sam razmišljao o praktikantima koje sam poznavao, a koji nisu bili u ovoj grupi za učenje Fa. Čini mi se da i oni imaju sličnih problema. Što sam više razmišljao o tome, više sam osjećao da to ne bi trebalo biti stanje praktikanta!
Nakon povratka kući, rekao sam sebi da sam Dafa praktikant. Od sada moram pokazivati mirnoću i dobrotu koje proizlaze iz moje duše. Zatim sam se odlučio pogledati u ogledalo. Moj osmijeh u ogledalu bio je tako ukočen i neprirodan, a izraz lica mi nije pokazivao nikakvu miroljubivost ili dobronamjernost! Tada sam osjetio da je moja kultivacija zapravo doista loša. Ako je moja duša, moja nutrina, uvijek mirna i dobrodušna, onda bi i moj vanjski izgled trebao to prirodno odražavati. Zaista ne bih trebao biti ukočen i neprirodan na površini.
Nije u redu biti hladan prema drugima
Istina je da mi praktikanti ne marimo toliko za mnoge stvari u zemaljskom svijetu. Jednostavno nas ne zanimaju i ne pridajemo im važnost. Međutim, to ne znači da bi praktikant trebao biti otupljen i hladan. Ne bismo li trebali sačuvati to malo uljudnosti i manira, kao npr. da ljubazno pozdravimo ljude kad ih sretnemo? U protivnom, kako će nas ljudi percipirati?
Učitelj Li (osnivač Falun Dafa) spasio nas je od ovozemaljskog svijeta koji je pun teškoća. Dobili smo Dafa (Veliki put) univerzuma. Mi smo Dafa učenici iz perioda Fa ispravljanja. Mi smo najsretniji ljudi na svijetu kojima je pružena velika čast. Teškoće koje nam opterećuju srce trebale su se odavno pretvoriti u rosu.
Stoga bismo se iz dubine srca trebali osjećati sretno i skladno! Pred članovima svojih obitelji, supružnicima, djecom, rodbinom i prijateljima trebali bismo pokazati ljubazno i dobrodušno srce kultivatora.
Uvijek bismo trebali stavljati druge ispred sebe i cijelo vrijeme pokazivati dobrotu Dafa, umjesto da osjećamo da nas se to ne tiče, čak i u načinu kako se odnosimo prema ljudima. To će dovesti do toga da nas ljudi ne razumiju.
Isto vrijedi i za radno mjesto. Tijekom rada s kolegama valja dobro komunicirati, koordinirati i surađivati. Ako prema njima ne pokažemo pozitivan, ozaren i prijateljski stav, kako ćemo uspjeti dobro surađivati? Kako ćemo dobro izvršavati dobro svoje zadatke?
Što je još važnije, u procesu objašnjavanja istine živim bićima, ako pokažemo hladni izraz lica, bez ikakvog osmijeha, tada će nam i ti ljudi pokazati otupljen i hladan stav te će se distancirati od nas. Nadalje, ovakav hladan stav je zarazan. Ako odašiljemo ovu vrstu signala, to će ljudi primiti i projicirati natrag prema nama. Kako će ljudi, u takvom ambijentu, osjećati sreću dok nas slušaju za vrijeme objašnjavanja istine?
Mi smo glasnici Božanskog. Ne samo da se moramo dobro kultivirati, nego također preuzimamo misiju spašavanja živih bića. Iako nas i dalje progone, tri stvari moramo dobro raditi svaki dan. Svi znamo da je naš Učitelj već toliko toga podnio za nas.
Što je to malo teškoća s kojima se sada suočavamo? Toliko je stvari koje Učitelj treba raditi svakoga dana, ali Učitelj kojeg vidimo uvijek je nasmijan i pokazuje dobrodušnost!
Stoga, praktikanti poput nas koji imaju tu sklonost prema bezosjećajnosti i hladnoći, trebali bismo se osvrnuti na svoju kultivaciju. Mi smo najsretniji Dafa učenici ovog univerzuma i asimiliramo se s principima Istinitosti-Dobrodušnosti-Tolerancije. Zašto na našim licima nema osjećaja radosti? Zašto ne možemo otkriti osmijeh dobrodušnosti koji proizlazi iz dna srca?
