Pozdrav, Učitelju! Pozdrav, kolege praktikanti! Podijelit ću s vama ovogodišnje iskustvo balansiranja posla i studiranja. Poput većine praktikanata sam otkrila da kad dobro činim tri stvari (učim Fa, šaljem ispravne misli, objašnjavam istinu), ne samo da sve teče glatko u svakodnevnom životu već i mogu više postići s upola manje truda.
Balans između studiranja i kultivacije
Prošle sam jeseni krenula u novo akademsko putovanje. Nekoliko je studenata suspendiralo godinu s obzirom na opsežnost gradiva. I dalje sam se, unatoč izazovu, maksimalno potrudila aranžirati vrijeme kako bih i dalje sudjelovala u projektima objašnjavanja istine, konkretno u subotnjem skupljanju potpisa. Upitala sam se: „Hoću li zaista uraditi nešto kod kuće izostanem li s te aktivnosti?“ Odgovor je bio niječan, jer bih samo gubila vrijeme.
Stigla bih na trg i prvo slala ispravne misli da bih potom, slijedeći ostale praktikante, pristojno pristupila prolaznicima. Ispričavši se na smetnji, objasnila bih što to činimo i zašto, predstavila im sadržaj peticije itd. Ljudi su sjedili posvuda na lokaciji trga i prilazila bih im. Većina je vrlo ljubazna, pristojno sluša i potpisuje peticiju.
Kad bih pričala o KPK- ovom prikrivanju pandemije, o Hong Kongu, kineskim prisilnim radnim logorima, i žetvi organa nad nezakonito pritvorenim Falun Dafa praktikantima, ljudi su iskazivali razumijevanje i potpisivali su peticiju. Pojedini su već znali za zla djela Partije, ali većina još nije bila upoznata sa činjenicama.
U početku ne bih ništa odgovorila onima koji ne bi potpisali peticiju. Samo bih im se zahvalila i produžila dalje. Jedna je osoba promijenila svoje prvotno mišljenje nakon što sam joj bolje objasnila. Shvatila sam kako ne trebam biti dirnuta površinskom reakcijom ljudi. Uvidjela sam da u srcu gajim strah i želju za nadmetanjem.
Vratila sam se na trg podsjećajući se kako trebam zadržati ispravne misli i stopiti se s Fa. Dobrog stanja, uz Učiteljevu pomoć, mogu prikupiti četiri stranice potpisa. Premda znam da to nije posljedica moje sposobnosti, i dalje se trebam aktivno potruditi da preduhitrim zanos. Ne bih smjela osjećati zadovoljstvo sobom kada netko potpiše peticiju. Trebam se usredotočiti na suosjećanje te iskreno objašnjavati istinu.
Imam i drugih običnih zaduženja osim studija i aktivnosti za potvrđivanje Dafa. Ponekad mi se čini da u tom pogledu mogu dati samo svoj minimum. Raspravljala sam sa svojom razrednom kolegicom o organiziranju izvan nastavnih aktivnosti i upitala me kad bih mogla imati slobodnog vremena. Odgovorila sam da sam vrlo zauzeta taj tjedan pošto me čekaju dva ispita, dok me pak drugi čeka tjedan poslije. Shvatila sam da ću biti okupirana nekoliko mjeseci; zapravo, nimalo neću imati vremena.
Pomogla mi je razmisliti o predodžbi o vremenu. Iznenadila me rekavši: „Da, ali mi smo neprekidno zauzeti.“ Ona je vrlo kompetentna i već je diplomirala pravo. To me iznenadilo. Nije se osjećala opterećeno iako je istovremeno bila zadužena za više stvari, dok sam se ja s druge strane, naučila činiti stvari postupno, odnosno jednu po jednu.
O drugim stvarima nisam niti htjela razmišljati. No čini se da njoj nimalo ne smeta naša aktualna radna preopterećenost. Nikada nećemo moći obaviti potrebne stvari ako ih stalno odgađamo zbog „neprekidne zauzetosti.“
Shvaćam kako je stalna zauzetost normalno stanje. Nakon nekog vremena se priviknemo, i postajemo na to manje osjetljivi. Jednostavno rečeno, stalna zauzetost postaje nova normalnost. Nećemo li imati više vremena za druge projekte ako dostignemo to stanje?
Praktikantica i ja smo otišle na pauzu nakon što smo radile cijeli dan. Dok smo čavrljale primijetila je sljedeće: „Iskrale smo se na pauzu premda smo iznimno zauzete.“ Možda je to odgovor: „Trebamo činiti stvari usred „iznimne zauzetosti.“ Onda se prebacimo na drugi zadatak. To se prebacivanje na drugi zadatak može shvatiti kao pauza.
Blagodati sudjelovanja u grupnom učenju Fa
Članica sam lokalnog Tian Guo glazbenog orkestra. Orkestar je u siječnju 2020. odredio jutarnje Fa učenje. Pročitamo jednu lekciju Zhuan Faluna startajući u 5h, a potom jedan sat vježbamo. U početku su sudjelovali samo mlađi praktikanti. U najpopularnijem periodu je sudjelovalo više od deset mlađih praktikanata. Kad se pojedinci nisu mogli ustati, drugi bi ih nazivali. Svi su učili i međusobno se uspoređivali u skladu s Fa, formirajući vrlo dobro kultivacijsko okruženje koje mi je mnogo pomoglo. Trudila sam se recitirati Fa ujutro, ali nisam ustrajala u tome. Stoga sam bila sretna nakon što je koordinator predložio jutarnje učenje Fa.
Praktikanti su se jako potrudili održati takvo okruženje. Na primjer, izlazimo jedni drugima u susret tako što bi netko pokrenuo zvuk gonga preko interneta, a poslije učenja bi startala glazba za vježbanje. Stariji je praktikant preuzeo odgovornost nazivanja mlađih kako bi se isti probudili i uključili. Inicijalno manja skupina je uskoro brojala više desetaka praktikanata. Bilo je veoma inspirativno.
Veoma sam zahvalna na trudu drugih praktikanata budući da nisam sudjelovala na jutarnjem grupnom učenju nekoliko ljetnih mjeseci. Praktično sam odustala od jutarnjeg učenja nakon jesenskog početka školske godine. Praktikanti su me nekoliko dana nazivali svako jutro. U početku sam se osjećala posramljeno i nestrpljivo. Pomislila sam: „Nisam tražila da me se naziva tako rano ujutro!“ Istodobno sam znala da sam bila lošijeg kultivacijskog stanja u odnosu na prijašnji period; zapravo, nisam bila sigurna hoću li svakodnevno moći pročitati jednu lekciju dnevno, a kamoli vježbati.
U takvom stanju nisam shvaćala da sam vezana za komfor i žudnju dužeg jutarnjeg spavanja. Dobrodušni Učitelj, međutim, nije odustao od mene i bez prestanka je pružao prilike da se poboljšam. Konačno sam se ustala nakon što me praktikantica nazvala. U početku mi je bilo neugodno, ali kasnije sam se osjećala kao da su mi srce i um pročišćeni!
Nestala je supstanca koje me činila pospanom. Dan poslije sam se pridružila grupnom jutarnjem učenju. Ta starija praktikantica je već dugo sudjelovala na RTC platformi za objašnjavanje istine, i toliko sam zahvalna što nije od mene odustala!
Poticanje mlađih praktikanata
Jednom sam prilikom s drugom praktikanticom raspravljala na temu poticanja više mlađih praktikanata, tj. kako bi trebali bolje istupiti u pogledu objašnjavanja istine. Nerado sam prihvaćala njezin prijedlog da ih zovnem na telefon. Zapravo sam bila zabrinuta za svoj ugled ili da će pomisliti da ih gnjavim. Nisam htjela iskusiti odbijanje. Bojala sam se negativne reakcije unatoč mojoj dobronamjernosti.
Kazala je: „Neki su se konačno odazvali nakon što sam ih zvala nekoliko puta, no tebe je zbilja bilo lako probuditi.“ Znala je kako sam marljiva u pogledu ranojutarnjeg Fa učenja zahvaljujući pomoći drugih praktikanata. Više no jednom su mi drugi praktikanti pomogli, pa ne bih li onda i sama trebala dati sve od sebe te pružiti drugima ruku?
Konačno sam shvatila i krenula nazivati mlađe praktikante s kojima sam ranije učila Fa. Tijekom procesa sam neprekidno uklanjala vezanost za reputaciju i važnost. Učila sam ponašati se ponizno, više brinuti o drugima, ne žaliti se i izbjegavati podrugljivost. Iznenadila me zahvalnost pojedinaca koji mi nisu zamjerili na zvanju, već su bili zahvalni. Nikada to prije nisam doživjela.
Predložila sam da napravimo okupljanje i roštilj u parku smatrajući da će ti mlađi praktikanti, koji su već dugo izbivali, lakše istupiti sretnu li druge praktikante u društvenom okruženju.
Uvidjela sam da je to korištenje ljudskih sentimentalnosti da bi se praktikanti motivirali potvrđivati Fa. Nije se činilo ispravnim, ali nisam imala druge ideje. Brinula me moguća reakcija mlađih praktikanata kad je koordinator predložio okupljanje u svrhu potvrđivanja Fa i objašnjavanja istine umjesto piknika. Ipak, skoro svi su pristali pošto sam to sugerirala. Rekli su kako zvuči prikladnije i značajnije. Njihove ispravne misli su me potakle i bila sam sretna što se kultiviram u tako dobrom okruženju.
Tog je dana po prvi puta preko 12 mlađih praktikanata zajedno vježbalo na mjesnoj lokaciji za objašnjavanje istine. Skupljali smo potpise i objašnjavali istinu. Dob im je varirala od mlađih tinejdžera do onih u ranim tridesetim. Neki su izašli skupljati potpise po prvi puta te su nadišli mnoge prepreke trudeći se istupiti iz svoje zone udobnosti. Jedna je mala praktikantica uzela držač s papirom i samostalno prišla prolaznicima. Njezina čednost i neposrednost je dirnula mnoge, uključujući i mene. Podsjetila me da se trebam više potruditi u istinskoj kultivaciji.
Stariji su praktikanti potiho pomogli pripremom hrane nakon aktivnosti ne bi li nas potakli da se poboljšamo i uistinu zbližimo. Koordinator je rekao da je energetsko polje tijekom zajedničkog vježbanja bilo vrlo snažno. Svi pogledi prolaznika su bili usmjereni prema nama. Mnogi su zastali kako bi fotografirali i potpisali peticiju. Neki ne praktikanti su pokušali imitirati pokrete nakon što su mlađi praktikanti okončali vježbe i otišli. Bilo je veoma impresivno. Zahvaljujući nesebičnom doprinosu i suosjećanju praktikanata, a prije svega Učiteljevom krasnom aranžmanu, dana mi je ova neprocjenjiva prilika za poboljšanje!
Usamljenost
Nedavno sam se počela osjećati usamljeno u tom novom gradu pa sam pokušala putem metoda običnih ljudi eliminirati taj osjećaj. Uz Učiteljevu pomoć i razmjenu shvaćanja s praktikantima, uvidjela sam da ne mogu riješiti kultivacijski problem načinima običnih ljudi.
Učitelj kaže:
„Kao ljudsko biće, zašto više nemaš ono uzbuđenje koje si imala kad si svojevremeno dobila Dafu, ponos zbog toga što si dobila ovu Dafu i osećaj da imaš nešto što drugi ne mogu dobiti? Zar više nisi marljiva? Je li to?“ Predavanje Fa na Međunarodnoj Fa konferenciji u Njujorku 2004.
Zašto više nisam bila marljiva? Gdje je nestalo to stanje uzbuđenosti koje sam imala u početku prakticiranja? Tada sam mogla nadići svako iskušenje. Bila sam veoma marljiva u otklanjanju vezanosti i nadilaženju teškoća s ispravnim mislima. Neposredno nakon bih se osjećala preporođenom, svjesna napretka u kultivaciji. Postupno sam se počela bojati patnje. Samo sam htjela težiti lagodnosti i komforu običnih ljudi; no je li to stanje kultivatora?
Osjećala sam se posramljeno kad sam to shvatila. Premda su me stariji praktikanti često ohrabrivali govoreći da mi je kultivacijsko stanje dobro (mislim da su mi to govorili jer nisam dugo prakticirala), smatrala sam da je ispred mene dug put.
U djetinjstvu sam stvorila naviku. Svaki put kad bi me pohvalili nakon što bih nešto napravila, nisam se htjela uopće više truditi. Kao da se uopće više nisam htjela truditi nakon što bi drugi izrazili zadovoljstvo mojim učinkom. Jednaka bi me hvala čekala s više rada za dvostruko veći uloženi napor. Navikla sam obavljati minimum, znajući kako je to pogrešno. Znala sam da u kultivaciji nema ograničenja u pogledu našeg poboljšanja, ali činilo mi se da je žrtva koja se od nas zahtijeva također bezgranična.
Bojala sam se patnje pa sam samo željela ostati na sadašnjoj razini. U početku kultivacije me pratio osjećaj hitnosti. Mislila sam da će biti nedovoljno vremena u budućnosti ako ne nadoknadim propušteno. Bila sam vrlo marljiva jer sam se bojala da ću biti izostavljena.
Međutim, iznenadila sam se primijetivši da neki kolege praktikanti srozavaju vlastiti xinxing standard, i to je utjecalo na mene također. Postupno se izgubio osjećaj hitnosti te sam se udaljila od tog prvotnog stanja.
Raspravljajući o Minghui članku Važnost ne ignoriranja neispravnih pokreta/položaja s kolegama praktikantima, bila sam u nedoumici rekavši: „Nije li Učitelj naglasio da ne trebamo vježbati „kao da ste svi po istom kalupu.“? Fa predavanje na Fa-konferenciji u Njujorku 2016.
Praktikant je odgovorio da je to Učiteljevo suosjećanje, no da Učitelj je isto rekao:
„Mora postojati proces. No ovo ne treba koristiti kao opravdanje da se praksi pristupi na nemaran, opušten način. Iako dopuštamo postupno napredovanje, morate biti strogi prema sebi.“ („Predavanje 4“ iz Zhuan Falun)
Naglo sam shvatila da mi Učitelj preko usta drugog praktikanta poručuje da se probudim i ne popuštam. Samo zato što je Dafa kultivacija bezgranična ne trebam citirati Fa izvan konteksta smatrajući kako ispunjavam kriterij radeći minimum, propuštajući marljivo napredovati. Često se sjetim Učiteljevih riječi:
„Rekao sam mu da se pokuša popeti dalje“ („Predavanje 2“ iz Zhuan Faluna)
Kao mlađa praktikantica se također trebam truditi popeti dalje. Sad kad sam prepoznala vezanost samozadovoljstva, komfora i želje za pohvalom, želim iskoristiti ovu priliku da ih razotkrijem.
Učitelj kaže:
„Zašto se osećaš usamljena? Ako radiš stvari koje spasavaju živa bića i stvari koje učenici Dafe treba da rade svakako se nećeš tako osećati. Da si učila Fa i marljivo se kultivisala, da li bi se mogla tako osećati? Samo kad nisi marljiva imaćeš luksuz da možeš da misliš o tim osećanjima običnih ljudi, zar ne?“ Predavanje Fa na Međunarodnoj Fa konferenciji u Njujorku 2004.
Istina. Činiti ono što Dafa učenici trebaju raditi je moja želja. Težnja i uživanje u stvarima za kojima obični ljudi čeznu nije ono što želim. Kao dijete sam se često bojala da ću se izgubiti hodajući uz mamu u gužvi. Rekla bih: „Mama, čvrsto me drži za ruku.“
Sad kažem: „Učitelju, molim Vas, čvrsto me držite za ruku! Želim s Vama poći natrag kući!“
Hvala, Učitelju! Hvala, kolege praktikanti.
(Prezentirano na kanadskoj Falun Dafa konferenciji za dijeljenje iskustava 2021.)
Svi članci, slike i sadržaji objavljeni na Minghui.org zaštićeni su autorskim pravima. Nekomercijalna reprodukcija je dopuštena, ali zahtijeva označavanje s naslovom članka i poveznicom na izvorni članak.
