Istorija kao fait accompli (svršen čin) je nešto iz čega možemo samo učiti, ali ga ne i mijenjati. Komunistička Partija Kine (KPK), međutim, mijenja istoriju u svoju korist otkako je preuzela vlast 1949. godine. Kineska civilizacija traje najmanje 5.000 godina, tako da istorija Kine nije isto što i kratka istorija KPK, što je činjenica koju KPK nije u stanju da promijeni.
KPK, međutim, nikada nije prestala pokušavati prekrajati istoriju kako bi kineskom narodu, posebno mlađim generacijama, isprala mozak ideologijom komunizma, kako bi potaknula strah u njihovim mislima i ojačala totalitarnu vladavinu. Posljednja revizija istorije KPK, uključujući uklanjanje tragedija izazvanih političkim kampanjama i umanjivanje činjenica o Kulturnoj revoluciji iz knjiga o njenoj istoriji, je jedan od takvih primjera.
Prema novinama Sing Tao Daily i drugim, najnovija verzija 'Istorija Komunističke partije Kine' objavljena ovog februara je izbacila sadržaje kao što su zhengfeng (ili „ispravljanje“, tj. Proces kojim su ciljani ljudi koji imaju drugačija mišljenja od KPK), fanyou (anti- desničar), Veliki skok naprijed i narodna komuna. Šteta izazvana Kulturnom revolucijom je također izbrisana, a pustoš koju je izazvala je prikazana kao inicijativa za suprotstavljanje korupciji i elitnim grupama.
U ovom članku ćemo se osvrnuti na ovu temu i objasniti zašto nas takva priča vodi u krivom smjeru. Zapravo, Kulturna revolucija je bila katastrofa, kako u kulturnom, tako i u političkom smislu. Potaknula je korupciju i KPK kao elitnu klasu, koja i danas eksploatiše Kineze.
Kulturna katastrofa bez presedana
Kina ima dugu istoriju od oko 5.000 godina, a Peking je bio glavni grad nekoliko dinastija. No, inicijativa poznata kao „Uništenje četiri stare stvari" (stare ideje, stare kulture, stare navike i stare običaje) je pokrenuta u Pekingu na početku Kulturne revolucije 1966. godine. Vođena ekstremnim studentima poznatim pod nazivom Crvena garda, u suštini su u neredima uništavana mjesta i predmeti naslijeđeni iz istorije, ljudi su premlaćivani a njihovi domovi pljačkani. Ubrzo se ovo proširilo na cijelu Kinu i nanijelo nemjerljive gubitke.
U tim je vremenima izvršena premetačina preko 114.000 domaćinstava, uključujući 1.061 samo u rezidencijalnom okrugu Fusuijing. Opljačkane knjige, umjetnička djela i arheološki predmeti su spaljivani osam dana. Više od 2,35 miliona drevnih knjiga, zajedno s gotovo 4 miliona kaligrafskih i umjetničkih djela, te antiknog namještaj zaplijenjeno je samo u Pekingu. Mnoga umjetnička djela u Ljetnoj palači, neprocjenjivom carskom vrtu iz dinastije Qing, su također uništena.
Slične stvari su se događale u Šangaju i drugim gradovima. Statua Bude visoka 2.5 metra, zajedno s oko hiljadu malih statua iz poznatog hrama Longhua, su razbijene u komade. Kipu je čak bila odrubljena glava, ali su to funkcioneri KPK jednostavno odbacili. „Izvršena je premetačina u 100.000 kapitalističkih domaćinstava [u Šangaju]", komentarisao je tada premijer Zhou Enlai, implicirajući da su ti neprijatelji države zaslužili takav tretman.
Širom Kine je izvršena premetačina oko deset miliona takvih domaćinstava. Nebrojene su se tragedije dogodile na istorijskim lokacijama širom Kine, a brojni naučnici, poznate ličnosti i obični građani su se našli na meti, a neki su čak i ubijeni.
Poznati pisac Qin Mu je jednom rekao: „Ovo je katastrofa bez presedana. Milioni ljudi su bili meta i umrli, brojne su porodice uništene, a mladi ljudi su se pretvorili u huligane, bezbroj knjiga je spaljeno, a istorijske lokacije uništene. Čak su i grobovi predaka prekopani, a tako je mnogo zločina izvršeno u ime revolucije."
Međutim, takva ubistva, paljevine, krađe, pljačke i šteta počinjena na istoriji i kulturi KPK sada proglašava za kampanju protiv korupcije.
Funkcioneri pokrali kulturne relikvije
Kao i obično, u ime „Uništenja četiri stare stvari", Kulturna je revolucija postala način za vrhove funkcionere KPK da steknu bogatstvo za sebe. Među njima su bili Chen Boda, Jiang Qing, Kang Sheng i drugi. To nije bila neka tajna među visokim funkcionerima KPK, ali je vrlo mali broj običnih građana, posebno mlađih generacija, svjestan toga.
Jiang Qing, posljednja supruga Mao Cetunga, i Kang Sheng, tada potpredsjednik Centralnog komiteta KPK, su otišli u „kupovinu" u Biro za upravljanje kulturnim relikvijama u Pekingu 1970. godine. Jiang je odabrala francuski džepni sat od 18 karata ukrašenih sa skoro 100 bisera i dragulja , zajedno sa četiri zlatna lanca. Jiang je taj sat platila samo 7 yuana.
Nakon što je Kang umro 1975. godine, a Kulturna se revolucija završila 1976. godine, u Ljetnoj palači je devedesetih godina održana interna „izložba“ na kojoj je bilo prikazano oko 1.000 relikvija koje je Kang prisvojio. Obuhvatili su bronzane predmete stare 3.000 godina, 2.000 godina star pečat generala dinastije Han Xin, najraniji rukopis Hong Long Meng (San Crvene sobe) i pečat velikog drevnog Zheng Baiqiaoa. Kang je također otisnuo svoj pečat na nekim relikvijama iz dinastije Tang da bi pokazao svoje „vlasništvo“.
Nakon završetka Kulturne revolucije, Ministarstvo kulture je odlučilo vratiti neke predmete oduzete slikaru Ye Qianyuu. Ali neki od njih su bili „nepovratni“ jer su ih uzeli najviši zvaničnici KPK. Ministarstvo je Yeu dalo samo sljedeće predmete sa liste: Chen Boda (9 predmeta), Lin Biao (11 predmeta), par Kang Sheng (8 predmeta), Jiang Qing (3 predmeta) i druge.
Crvena garda je također prikupila bogatstvo tokom kulturne revolucije. Književnik Feng Jicai je jednom intervjuisao člana Crvene garde koji je svojedobno imao prijem kod Mao Cetunga na trgu Tiananmen u jesen 1966. godine. Nakon burnih događaja na zemlji je bilo razbacanih mnogo zlatnih poluga. Prema riječima člana Crvenih brigada, on i drugi gardisti su često uzimali dragocjenosti poput zlatnih poluga ili komada zlata kada su vršili premetačinu domova bogatih ljudi. Dok je mahnita gomila frenetično skakala u Maovom prisustvu, neki od ovih „trofeja" koje su pokupili su im jednostavno ispadali iz džepova ...
Mao: Korijen korupcije
Nekada davno u Kini su gotovo svi posjedovali primjerak Maovih djela, plus Malu Crvenu knjižicu. Malo ljudi zna da je Maou bio plaćen honorar za knjigu. U jednom je članku rečeno da je Maou 1967. godine plaćen oko 5,7 miliona yuana autorskih honorara, dovoljno da postane najbogatija osoba u Kini u to vrijeme.
Kad je prekooceanski kineski ekonomist Mao Yushi 2011. godine napisao članke u kojima je osudio diktaturu i korumpirani život Mao Cetunga, neki su tvrdili da u Maovo doba nije bilo korupcije. Ali za ljude koji poznaju istoriju, to jednostavno nije istina.
Pisac novinar Wang Shiwei je primijetio sklonost Mao Cetunga prema lijepim ženama i privilegijama koje su imali službenici KPK još u Yan'anu (grad na nivou prefekture u regiji Shanbei u provinciji Shaanxi, u kojem je bilo smješteno sjedište KPK prije nego što je potpuno preuzela vlast 1949. godine). „Postojala su tri nivoa odjeće i pet nivoa hrane", napisao je u „Divljim ljiljanima" 1942. godine. U istom članku je pisao i o tome kako su se službenici KPK prepuštali pjevanju, plesu i ženama. U roku od nekoliko mjeseci bio je prvo kritikovan, a kasnije i pogubljen.
Jung Chang, britanski pisac rođen u Kini, je to također dokumentovao u knjizi „Mao: Nepoznata priča“. Čak i u Yan'anu, Mao je zamolio Ding Ling, žensku carsku književnicu, da nabroji lijepe mlade žene kako bi im mogao dodijeliti naslove kao nekada carskim konkubinama. Čak i za vrijeme velike kineske gladi u periodu između 1959. i 1961. godine, Mao je gradio mnoge luksuzne palate širom Kine. Peng Dehuai, jedan od najuspješnijih generala KPK i prvi ministar nacionalne odbrane, je ražalovan zbog kritikovanja Maovog korumpiranog života, a kasnije je i umro u zatvoru.
Zhang Yaoci, službenik zadužen za Maovu tjelesnu stražu, je također objasnio Maov tajni život. Čak i kad bi popravljao dugmad na košulji, to bi obavio u hotelu Jinjiang u Šangaju. To je značilo da će ga određena osoba prevesti posebnim avionom, a da će kasnije po njega doći poseban avion ... Nadalje, Mao je najviše volio jesti ribu iz Wuchanga u provinciji Hubei, Qiantangjiang iz provincije Zhejiang i Taihu iz provincije Zhejiang. Ova mu je riba isporučivana posebnim avionima.
Korupcija je započela od vrha i iz same srži, a vremenom je postala sve jača. Slično tome, i drugi su funkcioneri uživali u luksuznom životu koristeći javno finansiranje.
Neki novinski mediji u Hong Kongu su izvještavali o vili u vlasništvu Kang Shenga i njegove supruge Cao Yi'ou. Vila je ekskluzivno sagrađena i imala ukupno 39 soba. Ostali visoki zvaničnici KPK su također su imali posebne privilegije, uključujući tajnu službu, uredske stanove, uređaje, namještaj, automobile, cigarete i vino posebne marke, dnevne članke i obrazovanje djece. Sve su to bile posebne privilegije koje se od 1950. godine besplatno pružane službenicima centrale KPK i njihovim porodicama. Škola Bayi, škola Nacionalnog dana, škola Jingshan, 101 srednja škola i neke druge su pripadale ovoj kategoriji sa posebnim osobljem i vrhunskim resursima. Sve su to odredile politike KPK. Bila je to korupcija usred bijela dana.
Tih dana obični su građani morali proučavati Maove spise i tretirati ih kao svete spise; u suprotnom, bili bi označeni kao protivnici KPK. U međuvremenu, službenici Centralne KPK su uživali u korumpiranom načinu života za koji su se zavjetovali da će ga „iskorijeniti“. Na primjer, Mao je svim funkcionerima na provincijskom nivou preporučio knjigu Jin Ping Mei (šljivin cvijet u vazi od zlata), drevnu kinesku knjigu sa opscenim sadržajima, u ime „proučavanja“ kako su žene bile „maltretirane“ u prošlosti.
Korupcija velikih razmjera je počela tokom kulturne revolucije
Poznati učenjak Yi Zhongtian je rekao da je korupcija velikih razmjera započela za vrijeme Kulturne revolucije. „U to vrijeme ljudi u gradu su morali davati cigaretu da bi kupili rebra (kontroliranu robu) za kuhanje, a seljaci su morali davati jaja da bi ušli u grad“, napisao je. „Oni mladići koji su poslati u zabačene regije su bili još gori – muškarci su morali nuditi mito, a žene svoje tijelo."
Liu Binyan, autor i novinar, je razotkrio razmjere podmićivanja u svom članku iz 1978. godine „Ljudi ili čudovišta". Primjer je Wang Shouxin, direktor i partijski sekretar okružnog komunalnog preduzeća u provinciji Heilongjiang, koji je pronevjerio preko 500.000 yuana u periodu između novembra 1971. i juna 1978. godine. Kupovna moć te sume novca je u to vrijeme vjerovatno iznosi više od 10 miliona današnjih yuana (ili 1,5 miliona američkih dolara).
Nakon Kulturne revolucije, KPK je pokrenula plansku ekonomiju do početka devedesetih godina prošlog vijeka. Za to vrijeme resursi su bili centralizovani i obični su građani morali podmićivati gotovo sve. Na primjer, kako gotovo da i nije bilo certificiranih ljekara građani su morali tražiti medicinsku pomoć od nezvaničnih bosonogih ljekara. Iako je na površini gledano sve bilo besplatno, trebalo je pripremiti dobru hranu i vjerojatno poklone za svaku uslugu. Mladi ljudi poslani na selo su morali podmititi seoskog partijskog sekretara za privremeno učiteljsko mjesto ili dati još više za povratak u grad.
Zhouhoumen (uđite na stražnja vrata) je norma koja postoji još od kulturne revolucije. Dok su službenici KPK imali vlast, obični građani su morali nuditi mito za vojnu službu, upis na fakultet, pronalazak posla, ranije penzionisanje zbog lošeg zdravlja ili povratak u grad. Čak je i gledanje filmova, kupovina bicikla ili pribavljanje robe često zahtijevalo upotrebu stražnjih vrata. Službenici i njihove porodice su imali sve privilegije, ali obični ljudi nisu.
Kao i obično, KPK je ignorisala takvu situaciju. „Ima dobrih ljudi koji ulaze na stražnja vrata, a ima i loših koji ulaze na ulazna vrata", napisao je Mao dajući time zeleno svjetlo za ovakvo stanje.
Takvo haotično doba je stvorilo svakakve neobične situacije i ljude. Li Qinglin, učitelj u provinciji Fujian, je pisao Maou 1972. godine žaleći se da neki omladinci trebaju stvari rješavati na mala vrata. Za divno čudo Mao mu je odgovorio i poslao 300 yuana.
Polaskan takvom „imperijalnom" čašću, Li se preko noći proslavio, pa su mu čak i najviši zvaničnici KPK počeli ugađati zbog veze s Maom. Međutim to ga je kasnije, 1977. godine, koštalo zatvora kao rezultat sukoba u KPK kada je Deng Xiaoping došao na vlast.
Brod koji tone
Bao Tong, sekretar bivšeg premijera Zhao Ziyanga, je jednom komentarisa da je KPK potpuno privilegovana klasa.
To je bilo veoma ironično jer su komunisti od Karla Marxa do KPK uvijek zagovarali klasnu borbu za oslobađanje siromašnih uništavanjem najviše klase. Međutim kad su jednom došli na vlasti, čvrsto su prigrabili moć i nisu dopuštali drugačije glasove.
Chen Yun, drugi najmoćniji funkcioner KPK, nakon Deng Xiaopinga, u periodu osamdesetih i devedesetih godina prošlog vijeka je prognozirao, nakon masakra na trgu Tiananmen 1989. godine, da će svaka crvena porodica imati najmanje dvoje djece, jedno uključeno u politiku (za kontrolu moći), a drugo da posluje ( i skuplja bogatstva). Deng ga je u tome podržao i od tada je to postalo politika.
Prema vijestima koje je prenio Forbesa u aprilu 2021. godine, Peking je postao vodeći grad u svijetu s najvećim brojem milijardera, ukupno njih 100. No, mnogo je više pripadnika elitne klase koji su nagomilali neizmjerno bogatstvo, ali su isključeni s popisa.
Ponekad bi procurile skandalozne informacije. Utvrđeno je da Lai Xiaomin, partijski sekretar i predsjedavajući odbora kompanije Huarong Asset Management, drži kod kuće 270 miliona yuana (ili 42 miliona dolara) u gotovini koju je stekao mitom. Ren Shifeng, seoski zvaničnik u Pekingu, je posjedovao 31 kilogram zlatnih poluga. Xu Changyuan, okružni partijski sekretar iz grada Dalian u provinciji Liaoning, je imao 2.714 stanova uknjiženih na svoje ime.
Prema izvještaju koje je donio Hurun o bogatim ljudima, među predstavnicima Nacionalnog narodnog kongresa (NPC) i Kineske narodne političke konsultativne konferencije (CPPCC), najbogatija 83 pojedinca imaju prosječnu vrijednost imovine od 335 miliona dolara. Suprotno tome, Centar za odgovornu politiku pokazuje da najbogatiji članovi američkog Kongresa u prosjeku imaju prosječnu vrijednost imovine od samo 5,64 miliona dolara. Dok 600 miliona kineskih državljana ima mjesečna primanja manja od 1.000 yuana (oko 154 dolara), najbogatiji kineski zakonodavci imaju 60 puta više imovine od svojih kolega u SAD.
Još je jedna situacija zanimljiva da službenici KPK znaju da održavanje njihove privilegirane klase u Kini - po cijeni oštrog suzbijanja, iscrpljivanja resursa i moralne degeneracije - nije održivo. Zbog toga su mnogi službenici i njihove porodice emigrirali u inostranstvo, planirajući da u bilo koje vrijeme iskoče sa „broda koji tone“.
Osnovna doktrina KPK: od nasilja prije preuzimanja vlasti do tragične kulturne revolucije
Govoreći o prirodi Kulturne revolucije, kinesko-australijski ekonomist Yang Xiaokai je rekao da je to u skladu s evidencijom o brutalnostima KPK. „Tragedije tokom Kulturne revolucije – poput pobune Crvene garde, masakr u okrugu Dao i masakr u Guangxiju – su u osnovi iste kao i zločini tokom zemljišnih reformi ranih pedesetih godina prošloga vijeka ", napisao je.
„Istorija KPK partije je uvijek mješavina činjenica i laži, kojom dominiraju ove potonje", nastavio je, „Ako želite znati stvarnu istoriju, morate početi s knjigama koje je KPK zabranio ili premostiti zabranu interneta radi prekomorskih informacija. "
Ovo je dio šire slike ključne ideologije KPK klasne borbe, mržnje i uništavanja tradicionalnih vrijednosti. Ako se ovo nastavi, ovo će u osnovi potkopati Kineze i njihovu budućnost.
KPK se trenutno fokusira na prikrivanje svoje krvave istorije, kako bi pojačala kontrolu i obmanula ljude. Od početka 2019. godine, KPK je također naložila službenicima KPK da instaliraju Xuexi Qiangguo, aplikaciju koja prati koliko službenici KPK proučavaju trenutna predavanja i govore koje objavljuju drugi članovi KPK.
Uprkos svim tim pokušajima, kolaps KPK samo je pitanje vremena. Kao što je Karl Marx napisao u Komunističkom manifestu, „Bauk kruži Evropom - bauk komunizma." Taj bauk je naštetio Sovjetskom Savezu i istočnoevropskom komunističkom bloku, nanio štetu Kini i zaprijetio svijetu.
KPK ne treba poistovjećivati sa zemljom Kinom. Da bismo bili istinski patriotski raspoloženi prema Kini, potrebno je da prestanemo iskazivati našu lojalnost KPK. Kada više ljudi bude shvatilo prirodu KPK, odbacit će režim, a zločinima KPK će doći kraj.
Svi članci, grafike i sadržaji objavljeni na Minghui.org su zaštićeni autorskim pravima. Nekomercijalno umnožavanje je dozvoljeno, ali zahtijeva dodavanje naslova članka i vezu do izvornog članka.
