Dok sam danas učio Fa pala mi je na pamet smiješna stvar o mojoj sestrični i pomislio sam da ću otići to reći njenoj majci. Kad sam bolje promislio, shvatio sam, ne bih li se trebao fokusirati na učenje Fa? Stoga sam nastavio čitati no više se nisam mogao fokusirati na knjigu i na kraju sam otišao reći njenoj majci. Njena majka nije mislila da je to slatko ili smiješno i nije obraćala pažnju na mene. Bio sam posramljen i pomislio sam zašto sam joj to htio reći? Koja je bila svrha i pokretačka snaga?
Znao sam da ne bih trebao biti ometan od učenja Fa no svejedno sam otišao i rekao majci moje sestrične. Gledao sam iznutra i pronašao sljedeće vezanosti.
Često govorim o stvarima za koje smatram da su smiješne o mojoj sestrični kako bih pokazao njenu ljupkost i vrlinu. Nije li to vezanost za sentimentalnost i mentalitet dokazivanja?
Volim to reći njenoj majci jer osjećam da će i ona misliti da je to slatko. To je pokušaj da dobijem odobrenje drugih.
Usrećivati druge ljude kroz hvaljenje njih ili ljudi i stvari koje oni cijene je pokušaj ulagivati se ljudima. Moj ljudski mentalitet misli da će hvaljenje nekoga učiniti to da se svidim toj osobi i da misli dobro o meni. To je vezanost traženja slave.
Bojim se agresivne osobe ili nekoga tko me je povrijedio i podsvjesno ne želim učiniti grešku pred tom osobom. Moj način samoobrane je da ju učinim sretnu i da misli dobro o meni tako da me ne povrijedi. Taj samo-zaštitnički mentalitet je također vezanost za strah.
Moja glavna svijest nije jaka. Na trenutak sam imao misao da ne bi trebao zaustaviti učenje Fa da bih razgovarao s njenom majkom no ta misao je samo odlutala. Moja glavna svijest nije prevladala. Nisam ostao razborit i moj osjećaj kultivacije nije bio jak. To odražava važno pitanje a to je nedostatak poštovanja prema Učitelju i Fa.
Dok učim Fa odlažem knjigu da bih povremeno razgovarao. Ta vezanost je nadvladala svetost učenja Fa. To pokazuje da, duboko u svom umu, nisam smatrao Fa kao najvažniji.
Čak sam ranije danas pomislio da bih mogao žrtvovati svoj život kako bih očuvao Fa. No činjenica je da me bilo kakva pojava za vrijeme učenja Fa, velika ili mala poput toga da sam gladan, žedan ili razmišljam o nečemu, može natjerati da odložim knjigu. Nečije ponašanje je prava manifestacija uma te osobe. U ovom slučaju sam uzeo Fa kao najmanje važan.
Drevni ljudi bi postili, okupali se i palili tamjan prije učenja svetih spisa. Međutim, kada sam učio Fa, umjesto da sam cijenio Fa kojeg je teško naći u vječnoj Dharmi, često sam mislio da je knjiga pri ruci i da je mogu čitati u bilo koje prikladno vrijeme. To je uvredljivo za Učitelja i Fa.
Učitelj je rekao:
„U kultivacijskoj praksi, kada praktikant ima srce puno poštovanja, fashen na kipu Buddhe će čuvati Fa za tu osobu, čuvati i paziti njega ili nju. To je prava svrha posvećenja. “ (Zhuan Falun)
Učitelj nam je rekao da imamo srce puno poštovanja, stoga svaki put kad uzmemo Dafa knjigu ili spomenemo Učitelja moramo imati poštovanje u srcu.
Učitelj je također rekao:
„Iskrenost je preduvjet ako želite ispraviti svoj um. “ (treće poglavlje u Falun Gongu, prijevod 2006)
U drevnim vremenima bi učenik koji traži kultivaciju morao proći mnoge testove svoje iskrenosti, mogućnosti da izdrži teškoće i žrtvuje se za kultivaciju. Naš Učitelj nam je dao najdragocjeniji Dafa no ja ga nisam doista gajio. Od sada nadalje, svaki put prije učenja Fa, misliti ću na dragocjenost i veličinu Fa, i podići knjigu sa najvećom poniznošću i poštovanjem.
