Od 2002. godine prakticiram Falun Dafa, a od 2010. podižem svijest o Falun Dafa i progonu u Kini držanjem predavanja i prikazivanjem relevantnih filmova grupama i organizacijama.
U 2018. sam saznao za UNESCO-ovu svjetsku konferenciju o bioetici, medicinskoj etici i zdravstvenom pravu koja se trebala održati u Izraelu. Shvatio sam da je došlo vrijeme da napravim još jedan korak naprijed. Predložio sam govor o prisilnoj žetvi organa u Kini i dobio sam pozitivan odgovor.
Počeo sam sakupljati materijale i pripremati moju prezentaciju. To je bio naporan posao i trebao sam biti profesionalan, a da ne spominjem da je to moralo biti na engleskom, što nije moj materinji jezik.
U međuvremenu obavješten sam da David Matas dolazi u Izrael na istu konferenciju. Mislio sam: „Sjajno. Ako gospodin Matas dolazi, onda ja nisam potreban. Zašto moram raditi sav taj težak posao?“ Planirao sam obavijestiti organizatore da više ne želim sudjelovati.
Ali bio sam svjestan da mi je to dobra prilika da napravim iskorak, pa sam odlučio da ne povučem moju prezentaciju. Pomislio sam bi to imalo veliki utjecaj ako dvije osobe govore o onome što se događa u Kini.
Prije konferencije, organizatori su tražili da im pošaljem sažetak mog predavanja na engleskom jeziku. Nešto sam napisao i to sam poslao e-poštom nekim drugim praktikantima na pregled. Primio sam komentare i ispravke, koji su promijenili cijelu moju percepciju o onome o čemu ću govoriti. To je uključilo nove činjenice o situaciji u Kini kojih nisam bio svjestan i o kojima nisam mogao naći reference. Pomislio sam: „Nemaš dovoljno znanja. Nema šanse da možeš dati prezentaciju na ovakvoj međunarodnoj konferenciji.“
Opet sam odlučio odustati od ideje. Zašto sam trebao uložiti u to sav taj trud? Pomislio sam da sam već dovoljno objasnio istinu.
Ipak, spoznaja da bih trebao da prisustvujem na toj konferenciji stalno mi je padala na pamet. Odgovaralo je temi prisilne žetve organa, temi o kojoj sam cijelo vrijeme predavao, a sada je ova konferencija došla u moju zemlju!
Odjednom sam pomislio: „Što je sa filmom?“ Cijelo vrijeme sam koristio filmove kao sredstvo za objašnjavanje istine. Svi znaju da slika vrijedi tisuću riječi, a da ne spominjem cijeli film. Ako je moj cilj objasniti istinu, tada bi prikazivanje filma vrijedilo mnogo više od držanja predavanja.
Pitao sam organizatore mogu li prikazati film Medicinski genocid, dugačak 22 minute. Njihov je odgovor bio pozitivan. Sve se odvijalo sjajno! Sve je išlo prema Učiteljevim planovima.
Tada sam primio telefonski poziv od organizatora, rekli su mi da imam najviše 15 minuta. Pomislio sam: „Dobro, onda ću morati zaustaviti film u sredini.“ Tada sam, kao slučajno, saznao da postoji kraća verzija filma, dugačka samo 13 minuta. Kad sam pogledao film, vidio sam da nije uključivao svjedočanstvo profesora Jacoba Lavee-a. Također je nedostajala rečenica koju sam smatrao vrlo važnom.
Zamolio sam kolegu praktikanta, koji se specijalizirao za uređivanje videa, da doda dva nedostajuća dijela za mene. To je sada bilo savršeno! Film je mogao temeljito obaviti posao objašnjavanja istine i bio je dugačak samo 15 minuta. Poslao sam organizatorima kratak sažetak na engleskom jeziku da se objavi u knjižici konferencije.
Tada sam počeo planirati uvod koji ću predstaviti prije prikazivanja filma. Sastavio sam nešto na engleskom visoke razine, temeljeno uglavnom na službenom opisu filma. Činilo se da je sve dobro išlo. Ali kad sam pokušao recitirati uvod nekoliko dana prije konferencije, to nije išlo tečno i našao sam neke riječi koje su teške za izgovoriti. Pročitao sam to naglas jednom praktikantu koji govori engleski, a ona je ispravila neke rečenice. Međutim, to mi još uvijek nije baš sjelo dobro.
Moje predavanje bilo je postavljeno za prvi dan konferencije, pa sam otišao u Jeruzalem noć prije i odsjeo u konferencijskom hotelu da se upoznam sa sadržajem prostorija.
Te večeri sam čitao ono što sam planirao predstaviti sljedećeg dana kolegi praktikantu telefonom. Ispravila je neke riječi koje sam pogrešno izgovorio i savjetovala mi da napišem uvod koristeći kraće rečenice. Nakon našeg razgovora, počeo sam prepisivati moje predavanje na običnom engleskom - engleskom koji sam znao i razumio. Sve sam prepisao u kraćim rečenicama.
Radio sam na tome i uvježbavao skoro do 4:00 ujutro. Ujutro, sišao sam u predvorje sa USB flash diskom i zamolio recepcionara da mi isprinta dosje. Rekla je da hotelska pravila zabranjuju priključivanje USB flash diskova na njihova računala i da bih joj trebao poslati e-poštom.
Vratio sam se u svoju sobu, i otkrio sam da laptop ne radi. Poslao sam ispravne misli i držao dlan uspravno. Laptop i dalje nije radio. Nazvao sam drugu praktikanticu i rekao joj o smetnji. Imao sam sreću što sam prethodnu noć snimio podatke na flash disk.
Smirio sam se. Što god da bude, pomislio sam da sam za sve napravio sigurnosnu kopiju. Tada mi je iznenada oživio laptop, i ja sam datoteku poslao recepciji.
Tijekom prvog jutra prisustvovao sam konferenciji i slušao neka predavanja. U podne sam se vratio u svoju sobu da se presvučem u svečanu odjeću. Tada se odjednom nisam osjećao dobro. Legao sam na krevet i vrlo jaka bol me je pogodila u srce. Moja prva misao bila je: „Umrijet ću.“ Moja druga misao, koja se pojavila dok sam još imao prvu, glasila je: „Ako me pokušaju ubiti, to je znak da radim nešto dobro, nešto zašto me žele spriječiti u tome. Ja sam učenik Učitelja Li-ja i sve će ići samo prema Učiteljevim planovima.“
Sjeo sam na krevet i poslao ispravne misli. Zatim sam nastavio meditirati.
Vratio sam se dolje u dvoranu i održao prezentaciju. Govorio sam polako i jasno, i prikazao sam film.
Nakon toga, nekoliko ljudi mi je prišlo i reklo: „Nakon svih tih dugih govora, konačno je bilo nešto zanimljivo!“ Kada mi je netko prišao i postavio mi još nekoliko pitanja, detaljnije sam mu pojasnio istinu.
Prvi dan je prošao. Osim predavanja, dobio sam i dozvolu da na nekoliko mjesta stavim letke za objašnjavanje istine koje su mnogi ljudi uzeli. Također sam prvog dana podijelio oko 50 -60 letaka.
Članak o razmjeni iskustava napisao sam čim je konferencija završena i poslao ga na e-mail listu izraelskih praktikanata. Želio bih ohrabriti kolege praktikante u drugim zemljama da je moguće prisustvovati prestižnoj međunarodnoj konferenciji i u drugim zemljama i tamo prikazati film za objašnjavanje istine. Ne morate nužno pripremiti predavanje ili prezentaciju. Osim toga, možete postaviti štand s letcima i cvjetovima lotosa. Također postoji i mogućnost za postavljanje roll-up benera, što je po mom mišljenju najbolja opcija, sve dok koristimo točne poruke i uključimo sliku koja privlači poglede.
Hvala vam, poštovani Učitelju! I hvala vama, kolege praktikanti, za podršku sa ispravnim mislima i praktičnim savjetima.
