Otkrio sam da ljutnja nije urođena nečijoj prirodi. Ljutnju uzrokuje veliko nezadovoljstvo i bol, koji se nakupljaju tijekom čovjekovog razvoja. To se kasnije očituje kao ogorčenost i stvara loše navike poput slobodnog iskaljivanja ljutnje i nastupa bijesa.
Na primjer, moj odnos s roditeljima nije bio skladan. Kad sam bio malen, nisu mi pružali nikakvu roditeljsku ljubav niti su me tretirali onako kako su drugi roditelji postupali sa svojom djecom. Odrastao sam suočen s lošim temperamentom i verbalnim zlostavljanjem svog oca. Kao odrasla osoba, imao sam još gore osjećaje prema njihovom ponašanju.
Svaki put kad sam išao posjetiti roditelje, nisam bio sretan. Iako bih im donio puno darova, nije bilo iskrenih osmijeha. Ponekad je moja majka izgovarala stvari koje su bile licemjerne, ali znao sam da je to radila zbog svog nastupa i zapravo se brinula samo o sebi. Moj otac, s druge strane, uopće se nije obazirao na tuđe osjećaje.
Mnogo sam puta u sebi pomislio da više neću zakoračiti u njihovu kuću. Ipak sam ponovo dolazio i donosio im puno darova te sam često bio jako ljut kad bih otišao. Ponekad nismo mogli mirno razgovarati i završili bismo u svađi. Zbog toga sam bio jako tužan i nisam mogao naći dobar način da promijenim svoje jadno stanje.
Odrastajući u takvoj obitelji, može se zamisliti da je i moj temperament također bio loš. Moja ljutnja bila je izravno povezana s uvjetima u tom obiteljskom okruženju. Svaki put kad bih vidio koliko su dobri drugi roditelji prema svojoj djeci, razmišljao sam o tome kako su moji roditelji stvarno sebični. Redovito sam imao negativne misli o njima, zbog čega sam bio još više ogorčen.
Prakticiram Falun Dafa više od 20 godina. Zbog toga sam s vremenom bio u stanju otpustiti to kako se drugi odnose prema meni. Znao sam da se trebam bezuvjetno odnositi dobro prema drugima, uključujući i moje roditelje, u skladu sa zahtjevima Učitelja Li-a. Međutim, i dalje sam gajio ogorčenje prema njima i to me je mučilo. Gledao sam u sebe mnogo puta i pitao sam se iznova: „Jesam li previše vezan za emocije? Želim li uvijek čuti nešto lijepo? Je li to nekako povezano s mojom vezanošću za novac? Možda moja ljubaznost nije dovoljna da utječe na njih?“ Ipak svaki put kad bih pogledao unutar sebe, nisam mogao pronaći pravi razlog svoje ljutnje i rastužio bih se.
Kad sam pročitao Učiteljev članak „Buddha priroda“, jako me je dirnulo:
„Jednom stvorena predodžba, kontrolirat će te cijeloga života, utječući na tvoje razmišljanje i čak na cijelu skalu emocija, poput tvoje radosti, ljutnje, tuge i veselja. Ona je nastala nakon rođenja. Ako ova stvar ustraje neko vrijeme, ona će postati dio razmišljanja osobe, rastapajući se u umu istinskog bića te osobe i tada će oblikovati njen temperament.“ („Buddha priroda“, Zhuan Falun (Svezak II))
Pokazalo se da sam smatrao postnatalno formirane predodžbe, ljutnju i pritužbe koje sam doživljavao, kao svoje ja. Osjećaji koje sam imao od očekivanja da roditelji trebaju biti dobri prema svojoj djeci bili su, u stvari, sebični koncept i to nije bilo moje istinsko ja. Nailazeći na nezadovoljavajuće stvari, nastali osjećaji ogorčenosti i ljutnje uopće nisu bili moje istinsko ja, već moje „lažno ja“ formirano iz stečenih predodžbi. Pa ipak, i dalje sam nastavio biti vođen tim svojim lažnim ja, u reagiranju na neugodne stvari.
Učitelj je rekao:
„Ekstremno, ekstremno mikroskopske čestice koje sadrži ljudsko tijelo čine prirodu ljudskog bića, nešto što se nikad ne mijenja. Kad su maknute granice koje ograničavaju razmišljanje osobe, čovjekova dobra narav, temperament, karakter i obilježja postaju lako vidljiva i to je pravo ti.“ („Buddha priroda“, Zhuan Falun (Svezak II))
Nakon što sam shvatio što je to istinsko ja i koje su to loše stvari nastale nakon rođenja, težak teret podigao mi se sa srca i osjećao sam se puno lakše. Istovremeno sam također shvatio da je razlog što sam uvijek bio uznemiren ponašanjem mojih roditelja, bilo to što sam njihove stečene predodžbe o sebičnosti, licemjerju i ljutnji smatrao njihovom istinskom prirodom. Međutim, njihove loše stvari također su nastale nakon rođenja i nisu bile njihovo pravo ja.
Priroda ljudskog bića je asimilirana s Istinitošću-Suosjećanjem-Strpljenjem i nikad se neće promijeniti. Ona je samo prekrivena stečenom sebičnošću i lošim navikama i čini se da je to naše ja. Kad bi sa mnom upravljale moje stečene predodžbe, dok sam reagirao na stečene predodžbe mojih roditelja, nastale bi svađe.
Kad uzmete u obzir namjerno utiskivanje koncepta borbe Komunističke partije Kine (KPK), to proizvodi društvo ljudi prepuno sebičnosti i demonske prirode; pa će se ljudi boriti i svađati se. Na mene je također utjecala ova partijska kultura.
Kad sam razlučio pravu prirodu svojih roditelja od ponašanja vođenog njihovim stečenim predodžbama, otpustio sam svoju dugotrajnu ogorčenost. Sada se više ne ljutim kad razmišljam o njima. Štoviše, kad naiđem na loše ponašanje drugih ljudi, također razumijem da ih kontroliraju te loše stvari, umjesto njihova prava priroda. Moja ogorčenost, ljutnja i nezadovoljstvo su nestali, a srce mi je postalo jasno i sjajno. Naučio sam kako sebe voditi kada naiđem na sukobe.
Učitelj je rekao:
„Ali vrlo je teško nadvladati razmišljanje i predodžbe stečene nakon rođenja, jer to je upravo kultiviranje.“ („Buddha priroda“, Zhuan Falun (Svezak II))
Ovo iskustvo mi je omogućilo neke duboke spoznaje. Ako želim eliminirati loše stvari nastale nakon rođenja, uvijek moram koristiti Dafa kao vodič i moram odbaciti svoje iskrivljene predodžbe, vezanosti i loše navike. U međuvremenu, također bih trebao ukloniti svaki utjecaj kulture KPK i vratiti se svom istinskom ja. Istinsko ja treba biti mirno i nepokolebljivo. Kao kultivatori, mi radimo na ispravljanju sebe i ne dopuštamo da nama upravljaju te loše stvari.
