Dok pandemija koronavirusa bjesni svijetom, zarazivši više od 1,6 miliona ljudi u preko 200 zemalja, mnoge su vlade primijenile politiku kućne karantene, kako bi zaustavile širenje virusa.
Ovaj članak uspoređuje i pokazuje razliku pristupa Komunističke partije Kine (KPK) i demokratskih zemalja u rješavanju krize.
Kineska drakonska blokada u kontrastu s američkom politikom boravka u kući
Sjedinjene Američke Države nemaju nacionalnu politiku zabrane kretanja. Politike ostanka u kući koje provode različite države, uglavnom ne zabranjuju ljudima da izlaze vani da kupuju namirnice, traže medicinsku njegu, vode brigu o članovima svoje porodice, šetaju pse ili da se bave rekreacijom na otvorenom. Ključ je u održavanju socijalne distance - udaljenost dva metra jedan od drugih - dok su vani. Kako su starije osobe podložnije zarazi virusom, neke trgovine nude posebno vrijeme kupovine samo za starije osobe.
Kineska je blokada kretanja bila najsličnija ratnom zakonu. Uzmimo za primjer Wuhan, središte izbijanja epidemije. Općinska je vlada 23. januara 2020. godine u 2:00h objavila da će tog dana u 10:00h biti obustavljen sav javni prijevoz i da nitko neće moći napustiti grad bez dozvole.
Tokom narednih 76 dana cijeli je grad Wuhan bio blokiran, a ljudi blokirani u svojim kućama. U prvim danima blokade, ljudi uopšte nisu smjeli izlaziti iz kuće te su morali poručivati namirnice, koje su često bile vrlo skupe, da im se dostavljaju u njihove stambene objekte. Kasnije je svakom domaćinstvu bilo omogućeno da po jedna osoba izlazi u kupovinu namirnica svakih nekoliko dana. Ta osoba je morala nositi masku za lice, a neke osobe su uhapšene jer se toga nisu pridržavale.
Blokada u wuhanskom stilu je možda brzo obuzdala širenje virusa, ali nije poštovala najosnovnija ljudska prava, jer su mnogi ljudi patili od nestašice hrane ili lijekova, a neki su čak i umrli od posljedica blokade.
U Shiyanu u provinciji Hubei, jedna se osoba, koja je dobrovoljno provjeravala temperaturu građanima, zaustavila kod jedne kuće 24. februara 2020. Šestogodišnji joj je dječak otvorio vrata i rekao da su on i njegov djed jedina dva stanara u kući. Osoba koja je dobrovoljno provjeravala temperaturu je zatražila da razgovara s njegovim djedom, ali joj je dječak rekao da je djed umro prije nekoliko dana i kazao: „Djed mi je rekao da ne izlazim vani, jer ondje ima virusa.“
Volonter je u kupatilu otkrio starčevo tijelo. Mali je proteklih dana jeo samo krekere. Da se ovaj volonter tog dana nije pojavio, i mali bi dječak također umro, baš kao i njegov djed.
Kina je ukinula blokadu Wuhana 8. aprila, iako ima izvještaja da mnogi stambeni objekti i dalje imaju stroga ograničenja.
U Kini još nema pomoći građanima, dok zapad žuri da svojim građanima ponudi finansijsku podršku
Kina je mjesto gdje je koronavrius nastao, ali nije najavila nikakve stimulativne pakete koji bi pomogli preživljavanje porodica i preduzeća. S druge strane, mnoge zapadne zemlje, koje su bile nedeljama dana iza Kine u smislu otkrivanja prvih potvrđenih slučajeva, brzo su preduzele akcije kako bi pomogle svojim građanima i spasile ekonomiju.
Kako je 6. marta broj zaraženih u svijetu dosegao 100.000, američki predsjednik Trump je potpisao hitni paket od 8,3 milijarde US dolara, od čega su tri milijarde dolara izdvojene za istraživanje vakcina. Trump je 13. marta proglasio nacionalnu izvanrednu situaciju, što je omogućilo pristup 50 milijardi dolara za borbu protiv pandemije, a 18. marta je potpisao prijedlog zakona o ekonomskim olakšicama za pružanje plaćenog bolovanja i porodičnog odsustva za radnike koji su pogođeni pandemijom, proširivanje osiguranja za nezaposlenost i povećanje resursa za testiranje.
Trump je 27. marta potpisao zakon o poticaju vrijedan 2 trilijuna dolara nazvan Zakon o pomoći zbog koronavirusa, olakšicama i ekonomskoj sigurnosti (CARES) koji ima za cilj pomoći porodicama, malim preduzećima, onima koji su podigli studentske zajmove i drugima koji su pogođeni pandemijom. „Ovo je oblik ulaganja u našu državu“, kazao je vođa senatske većine Mitch McConnell.
Zakon za stimulaciju zbog koronavirusa donosi porezne olakšice u iznosu od 1.200 dolara po poreznom obvezniku plus 500 dolara po djetetu. Iznos olakšica se postupno smanjuje za one čiji prihodi premašuju 75.000 US dolara godišnje po pojedincu, 112.500 US dolara za glave domaćinstava i 150.000 US dolara za podnosioce zajedničkih zahtjeva. Zakon nalaže Ministarstvu finansija da ove isplate pošalje porodicama u potrebi, a četveročlane će porodice dobiti do 3.400 dolara.
Slično tome, Kanada je uvela paket pomoći za hitne slučajeve u iznosu od 82 milijarde dolara za radnike, poslodavce, roditelje, studente, starosjedilačke zajednice i druge grupe. Paket se sastoji od „neposredne podrške“ radnicima i preduzećima u vrijednosti od 27 milijardi dolara i još 55 milijardi dolara kroz poreske olakšice.
Kanadski ministar finansija Bill Morneau je rekao: „Obično je moj posao da osiguram stabilnost naših fiskalnih tokova. Ali je trenutno, kao ministru financija, moj jedini posao osigurati da Kanađani mogu imati hrane u frižideru, da mogu zadržati krov nad glavom, i da sebi mogu priuštiti lijek koji im je potreban.“
Vlada Ujedinjenog Kraljevstva je saopštila da će ponuditi garancije na zajam od 330 milijardi funti i dodatnih 20 milijardi funti u smislu smanjenja poreza, grantovima i drugoj pomoći za preduzeća koja su teško pogođena pandemijom. Ministar finansija Rishi Sunak rekao je da će zemlja učiniti „sve što je potrebno“ kako bi pomogla trgovcima koji su zatvorili svoj posao, barovima, aerodromima i drugim kompanijama, jer „se nikada u mirnodopskim vremenima nismo suočili s ekonomskom borbom poput ove“.
Francuska, s druge strane, planira podržati ekonomiju sa 45 milijardi Eura za pomoć kompanijama i radnicima.
Slične mjere su preduzete i u Grčkoj, Australiji, Novom Zelandu, Japanu i Tajvanu.
Svakodnevni sastanak s medijima u Sjedinjenim Američkim Državama naspram nedostatka javnih nastupa predsjednika Xija
Tokom posljednjih nekoliko sedmica, predsjednik Trump i potpredsjednik Pence su svakodnevno držali sastanke s medijima, čak i u dane vikenda, dajući ažurne informacije o pandemiji i savjetovali naredne korake. Isto se događa u Velikoj Britaniji, gdje su visoki dužnosnici dostupni za odgovore na pitanja.
Međutim, Kineski predsjednik Xi Jinping, je rijetko bio viđan tokom epidemijske krize, iako se ranije redovno pojavljivao u javnosti.
Na dan kada je bila izvršena blokada Wuhana, 23. januara 2020. godine, Xi je održao govor kojim je obilježio Lunarnu kinesku Novu godinu, ali nije spomenuo koronavirus. Sutradan je prisustvovao banketu kojim je proslavio Novu godinu, ali opet nije rekao ništa o izbijanju epidemije. S direktorom Svjetske zdravstvene organizacije (WHO) Tedrosom Adhanom Ghebreyesusom se susreo 28. januara, a 5. februara se sastao s premijerom Kambodže Hunom Senom.
Xi više nije viđen u javnosti sve do 10. februara, kada je posjetio pekinški okrug Chaoyang, kako bi provjerio rad lokalnih zvaničnika u borbi protiv virusa. Xi je sljedeći put viđen 10. marta, kada je posjetio Wuhan, prvi put od kad je epidemija izbila u decembru 2019. godine.
S druge strane Tajvanskog prolaza: dva različita svijeta
Smatra se da je Tajvan najbolje reagovao u borbi protiv koronavirusa.
Do 10. aprila oko 1,7 miliona ljudi je zaraženo koronavirusom, a smrtno je stradalo preko 100.000 ljudi. Na Tajvanu živi 23,8 milijuna stanovnika, otprilike kao polovina stanovništva Španije ili trećina Italije, a dosad su zabilježena samo 382 slučaja i 6 smrtnih slučajeva, iako je Tajvan udaljen samo 100 kilometara od Kine.
Tajvanci su se desetljećima, mnogo prije izbijanja epidemije koronavirusa, distancirali od KPK. Odmah nakon što su medicinski stručnjaci iz Wuhana, 30. decembra 2019. godine, proširili vijesti o epidemiji koronavirusa, Tajvan je pisao WHO tražeći više informacija. Tajvan od WHO nije dobio nikakav odgovor, a kineski zvaničnici nisu učinili ništa drugo, osim što su kaznili ljekare iz Wuhana zbog „širenja glasina.“
Prije sumraka 31. decembra, Tajvan je „odlučio započeti zdravstvene inspekcije za sve putnike koji dolaze putem letova iz Wuhana“, piše u članku objavljenom u „The Nation“ 3. aprila, pod nazivom „WHO ignoriše Tajvan, svijet plaća cijenu“.
S druge strane Tajvanskog prolaza je bila sasvim drugačija priča. Zhang, softverski programer iz provincije Shandong, je novinaru The Epoch Timesa rekao da, od 2016. godine, koristi softver kako bi zaobišao internetsku blokadu, pa je mogao pristupiti Googleu i YouTubeu, koji inače nisu dostupni u Kini. Nedavno je čuo kako je milijarder Ren Zhiqiang bio pritvoren, zbog toga što je kritikovao KPK zbog pandemije, pa je on putem interneta ponovo objavio članak o Renu i pozvao ostale da učine nešto, kako bi poboljšali situaciju.
„Bilo mi je čudno, da mi nitko od mojih prijatelja nije ništa odgovorio“, rekao je Zhang novinaru. Zhang je saznao da je WeChat račun jednog njegovog prijatelja blokiran. Razočaran, objavio je još jednu poruku kojom je pozvao ljude da razvlaste Xi Jinpinga i KPK. Navečer je ustanovio da je njegov račun trajno deaktiviran.
Mnogi su prošli mnogo gore od Zhanga. Ren Chunhua (nema veze s Renom Zhiqiangom), stanovnica iz Wuhana, je donedavno vodila malu brijačnicu. Nakon što su joj funkcioneri zaplijenili zemljište, koje je bilo njen privatni posjed i prodali ga investitorima, njena je brijačnica srušena 2013. godine, a da joj država za to nije platila nadoknadu. Godinama je apelovala raznim vladinim agencijama, ali je samo postigla da bude uhapšena i tako pretučena da je postala invalid. Ona i njeno dvoje djece od tada žive u šatoru pored puta.
„Pandemija je stvari učinila još gorim“, objasnila je Ren. Bez hrane i novca, zatražila je pomoć lokalnih zvaničnika, ali se nitko nije odazvao na njene telefonske pozive. „Zapravo sam odbacila nadu u KPK“, dodala je. „Kada su mi uništili radnju, ionako su me lišili svega. Računati na njih je obično sanjarenje.“
Otkako je blokada počela 23. januara, Ren se oslanjala na pomoć svojih susjeda da njoj i njenoj djeci daju nešto za jelo. Zabilježeno je mnogo donacija, ali je ona samo jednom dobila besplatnu hranu, a ostalu je morala plaćati po znatno višim cijenama od uobičajenih.
Ren nije imala drugog izbora, osim da 2. aprila preko interneta objavi poruku i zatraži pomoć. Iako je prije toga ona teško mogla doći do službenika, nekoliko sati kasnije je došlo nekoliko policajaca - ne da joj ponude pomoć, već da je upozore da mora šutjeti i ne tražiti nevolje.
Ren je rekla da nju KPK tretira kao smeće. „Možete tužiti te policajce“, rekao joj je jedan policajac, „ali će to biti beskorisno. Partija je šef. Zvaničnici neće priznati, iako nisu u pravu.“
