Mnoge priče o drevnoj mudrosti su do danas sačuvane i prenose se kroz vjekove. Možda će onima koji imaju otvoren um ove priče biti više od jednostavnih mitova i legendi.
Zhang Daoling, poznati taoist iz vremena Istočne Han dinastije (206. Pr. Kr. - 220. Pr. Kr.), je imao desetine hiljada učenika. Kao i drugi taoisti, fokusirao se na poboljšanje karaktera i duhovno prosvjetljenje. Jedna priča dobro poznata u kineskoj istoriji je nazvana 7 testova, i predstavlja seriju ispita koju je Zhang stvorio kako bi testirao svog učenika Zhao Shenga. Oni su uključivali testove strpljivosti, požude, pohlepe, straha, ljutnje, saosjećanja i vjere. Zhao ih je sve prošao, pa je i sam postao poznati taoist.
Osim što je podučavao svoje učenike, Zhang je također navodio i druge ljude da teže višem moralnom standardu i boljem ponašanju. Jedan primjer je bio i njegov jedinstveni način suočavanja sa epidemijom kuge.
Liječenje kuge pokajanjem
Zhang je tražio od onih koji su zaraženi da zapišu sva nedjela koje su ikada činili u životu. Tada su taj papir trebali staviti u vodu i zavjetovati se božanskom da više neće raditi loša djela. Morali su također obećati da će, ako opet učine nešto pogrešno, radije okončati svoj život.
Mnogi su slijedili ovaj savjet i oporavili se. Nakon što je puno ljudi čulo za to, i oni se radili prema njegovim uputama i bili izliječeni. Rezultat je bio da su Zhang i njegovi učenici spasili na stotine hiljada života.
Carevi koji su se javno pokajali zbog svojih grešaka
He Xiu, poznati konfucijanski učenjak koji je živio u vrijeme Zhang Daolinga, je vjerovao da su epidemije kuge uzrokovane zlim mislima i postupcima. "Kada su ljudi bolesni ili zaraženi kugom, to je posljedica zlog qija (ili zle energije) u njima", napisao je.
Kroz kinesku istoriju, od careva do običnih građana, ljudi su bili skloni gledati unutar sebe kada bi ih zadesila katastrofa i razmišljali bi o onome što su pogrešno učinili, a što bi moglo prizvati kugu ili drugu nesreću. Potom bi ispravljali svoje greške i poboljšavali se. Na primjer, car Wu iz dinastije Han, izdao je edikt u kome razmišljao o svojim političkim greškama, poznate kao „Pokajnički edikt iz Luntaija“:
„Dobio sam prijedlog, u kome se sugeriše da bi svaka osoba trebala platiti dodatni porez od 30 novčića za odbranu granice. To bi bilo teret, posebno za starije osobe, kao i za one koji su slabi ili one koji nemaju nikoga da se brine o njima", napisao je car Wu. „... Najvažniji zadatak u ovom trenutku je zabraniti službenicima na svim nivoima da budu oštri ili okrutni prema ljudima i spriječiti ih da povećavaju porez bez odobrenja. Samim tim, biće moguće značajno poboljšati poljoprivrednu proizvodnju."
Nekoliko je careva i u kasnijim dinastijama izdalo je slične edikte o samopokajanju. Tu su bili car Ming iz Han dinastije, car Tizong Tang, car Lizong iz Song dinastije, car Xizong iz Ming dinastije i car Yongzheng iz dinastije Qing.
Posljedice vjerskih progona
Mjere, slične onima koje je poduzeo Zhang Daoling, su također bile zabilježene i u zapadnom svijetu. Nakon što je rimski car Neron započeo progon kršćana 64. godine poslije Krista, najmanje je 10 careva, koji su vladali poslije njega, nastavilo progoniti one koji su bili kršćanske vjere. Nakon toga je Rimsko carstvo pogodilo nekoliko velikih epidemija kuge.
Međutim 680. godine poslije Krista, ljudi su počeli razmišljati o okrutnostima nad kršćanima, kao i o opštem moralnom propadanju društva. Rimljani su 680. godine u svečanoj uličnoj procesiji nosili kosti svetog Sebastijana (živio od 256. do 288. godine, kojeg je u progonu ubio car Dioklecijan). Kada su se ljudi pokajali zbog svojih nedjela, u Rimu je kuga čudesno nestala.
Prošle su stotine, čak i hiljade godina, no mogu li te drevne priče još uvijek biti korisne kako nama tako i budućim generacijama?
