Jedne noći, dok sam s ocem gledao TV emisiju, usput sam prokomentirao da su neki likovi dobri u laskanju, zbog čega se moj otac iznenada naljutio i rekao da uvijek gledam na druge s negativnim stavom. Osjećao sam se posramljeno. Kad sam pogledao prema unutra, ustanovio sam da zaista imam ovaj problem. Navika kritiziranja drugih je način razmišljanja koji je proizašao iz odrastanja u kulturi Komunističke partije.
Sjećam se incidenta koji se nedavno dogodio na poslu. Moje računalo nije imalo zvuka, otkad je instalirano prije dvije godine. Računalni tehničar iz tvrtke rekao mi je tada da moje računalo nema zvučnu karticu. Uzeo sam to za sigurnu istinu i zaključio da je šef previše škrt da plati zvučnu karticu, pa sam mu zamjerio.
Ali dvije godine kasnije, drugi je računalni tehničar došao i podesio moje računalo, a zvuk je radio sasvim u redu. Shvatio sam da sam dvije godine nepravedno zamjerao šefu. Računalo je imalo integriranu zvučnu karticu, ali ona nije bila pravilno instalirana. Iako sam bio zaveden riječima prvog računalnog tehničara, ja sam bio taj koji je od početka sumnjao u druge.
Doista je pogrešno loše razmišljati o drugima. Srećom, nisam verbalno izrazio svoje osjećaje i nanio štetu drugima. Ali, ova vrsta zlobe postoji već dugo u mom umu. U uredu sam govorio druge negativne stvari, koje su nenamjerno povrijedile druge.
Ispitujući svakodnevno svoje postupke, otkrio sam da iza njih ima još puno loših misli i predodžbi. Na primjer, kad me je šef javno pohvalio ili mi dao dodatne povlastice, moja prva misao bila je da će mi drugi kolege zavidjeti. Stoga sam se pokušao ponašati kao da me nije briga za to niti da želim povlasticu, iako sam takvim postupanjem učinio da je mom šefu bilo neugodno.
To je zapravo bilo obmanjujuće ponašanje, zbog brige da ću biti izoliran ili zlostavljan od strane kolega, umjesto da istinski olako uzimam slavu i bogatstvo. Također, kada sam loše razmišljao o drugima, nije li to zapravo bilo otkrivanje negativnih misli u mom srcu, a ne njihovi nedostatci? Gledam li to sa stanovišta druge osobe, možda sam ja stvarno bio taj koji je gajio lošu predodžbu, jer ne mogu podnijeti vidjeti dobrotu u njima.
Ova tendencija kritiziranja je manifestacija mog skepticizma. Uvijek sam sumnjao da će me drugi povrijediti ili mi učiniti nešto. Ponekad kad sam izlazio vani radeći stvari kako bih potvrdio Fa, iznenada su mi padale na pamet loše misli da nas je netko špijunirao.
Misli kultivatora imaju energiju. Ako uvijek imam negativne misli o ljudima i stvarima oko mene, zar to ne bi poprimilo oblik? To je slično onome kada obični ljudi koriste drogu ili su ovisni o svojim mobilnim telefonima, te kao rezultat toga stvaraju lažnu verziju sebe. To je zato što su njihove vezanosti prejake.
Ako se na vrijeme ne riješim ovih vezanosti, ovo lažno ja postat će jače, dok će moja glavna svijest postajati progresivno slabija. To lažno ja bi u konačnici moglo dominirati mojim tijelom!
Gledao sam u sebe, da shvatim zašto se u mojim mislima pojavljuju tako loše misli. Ja znam razlog za kultivaciju i pamtim Učiteljeva učenja, ali kada se pojave situacije, ponekad se kao prva pojavi baš negativna misao.
Učitelj je rekao:
„Ako ne promijeniš ljudsku logiku koju si ti, kao običan čovjek, formirao duboko u svojim kostima tijekom tisuća godina, ti nećeš moći probiti ovu površinsku ljudsku ljusku i dostići Ispunjenje." („Opominjući savjet") Bitno za daljnje napredovanje
Nije li ovo „ljudska logika koju si ti, kao običan čovjek, formirao duboko u svojim kostima tijekom tisuća godina", na što nas Učitelj upozorava?
Važno je da uvijek sebe podsjećam da učim Fa, da neprestano otpuštam svoje predodžbe, da zahtijevam od sebe da slijedim Dafa principe i nastojim činiti dobro. To je marljivo poboljšanje!
