Kineski komunistički režim koristi zatvore, radne logore, centre za ispiranje mozga i druge objekte da bi u njima pritvarao Falun Gong praktikante još od samog početka progona u julu 1999. godine.
Falun Gong, također poznat i kao Falun Dafa, je duhovna disciplina i praksa meditacije zasnovana na principima Istinitosti-Dobrodušnosti-Tolerancije. Vlasti u Kini Falun Gong praktikante hapse ako se napismeno ne odreknu prakse.
Službeni zatvorski sistem koristi se za zatvaranje Falun Gong praktikanata koji su sudskim procesom osuđeni jer se odbijaju odreći svoje vjere. Važno je napomenuti da kineski sudski sistem samo igra ulogu 'gumenog pečata' u progonu Falun Gonga: samo prolaze kroz procedure prije nego što se na tobožnjem suđenju praktikantima izreknu unaprijed određene kazne. Prema izvještaju kineskog Ministarstva pravde, u 2012. godini je u Kini bio registrovan 681 zatvor.
Sistem radnih logora koji je sada ugašen, omogućavao je vlastima da u njima drže praktikante čak do 4 godine bez suđenja. U izvještaju Vijeća za ljudska prava UN-a iz 2009. godine, kineska je delegacija opisala svoj sistem preodgoja kroz rad kao „sličan onome u kazneno-popravnim ustanovama u drugim zemljama” koji se „primjenjuje nad onima koji su počinili zločine, ali za koji ne garantuju izricanje kazne“. U izvještaju se procjenjuje da je u Kini bilo 320 radnih logora sa 190.000 ljudi širom zemlje.
Kako su se radni logori često koristili za pritvaranje zatvorenika savjesti koji nisu počinili krivična djela, kineski se režim suočio sa sve većim pritiskom međunarodne zajednice pa je krajem 2013. godine zatvorio sistem radnih logora. Međutim, sistem pritvaranja Falun Gong praktikanata nije nestao, već upravo suprotno. Režim je od tada intenzivirao upotrebu centara za ispiranje mozga van institucija pravnog sistema.
Za razliku od zatvora i radnih logora, centri za ispiranje mozga nisu stvoreni na osnovu zakona i propisa. Biro 610, vanpravna agencija koju je 10. juna 1999. godine osnovalo rukovodstvo Komunističke partije sa zadatkom da sprovodi progon Falun Gonga, ima isključivu diskreciju u otvaranju centara za ispiranje mozga, u kojima praktikante mogu držati na neodređeno vrijeme.
Prema direktivi Biroa 610, svi nivoi vlasti, susjedski komiteti, preduzeća, pa čak i škole mogu uspostaviti centre za ispiranje mozga gdje god žele, čak i u hotelima ili privatnim stanovima, bez pridržavanja zakonskih procedura. Stoga je teško utvrditi tačan broj centara za ispiranje mozga i o njima ne postoji službena evidencija.
Vansudske i vanpravne centre za ispiranje mozga vlasti ipak obilno finansiraju u pokušaju da prisile praktikante Falun Gonga na odricanje svoje vjere, često uz primjenu mučenja. Mnogi su policajci, poslodavci i komiteti građana poticani na uspostavu vlastitih centara za ispiranje mozga ili da praktikante šalju u postojeće centre.
Ogromna mreža centara za ispiranje mozga je postala kritična komponenta višestupnog sistema kineskog režima za pritvaranje Falun Gong praktikanata. Ovaj izvještaj govori o njegovim razmjerama, okrutnosti i razarajućem učinku.
Masivna, dobro finansirana mreža
Pretraživanje ključnih riječi u člancima objavljenim na Minghui.org od 1999. do 2019. godine je pokazalo postojanje oko 65.000 članaka, u kojima su se riječi „centar za ispiranje mozga” ukupno pojavile više od 210.000 puta. Nakon što su iz rezultata uklonjeni centri za ispiranje mozga za koje se ne zna tačna lokacija i nakon što su objedinjeni višestruki unosi pod različitim imenima, procijenjeno je da širom Kine ima oko 3.640 takvih centara.
Ovi potvrđeni centri za ispiranje mozga su raspoređeni u 30 administrativnih jedinica na nivou pokrajina, uključujući 26 provincija i 4 opštine pod direktnom kontrolom centralnih vlasti (Peking, Tianjin, Shanghaj, Chongking). Prijavljeno je da u provinciji Hebei ima najviše centara za ispiranje mozga (439), a za njom slijede Shandong (383), Hubei (336), Sichuan (301) i Jilin (272). Osam drugih administrativnih jedinica također imaju trocifrene vrijednosti centara za ispiranje mozga, dok 15 administrativnih jedinica ima dvocifrene brojeve. Qinghai i Ningxia su jedine provincije sa manje od deset centara za ispiranje mozga.
Stvarni bi broj mogao biti daleko veći, s obzirom na cenzuru i progon koji se nastavlja u Kini. Šta više, kad je sistem radnih logora ukinut 2013. godine, mnogi praktikanti su prebačeni u zatvore i centre za ispiranje mozga, kako postojeće, tako i one novoformirane.
Premda su centri za ispiranje mozga pokrenuti od strane različitih službi Biroa 610, oni su uglavnom vođeni finansijskim podsticajima i djelimično su finansirani iz novca koji plaćaju poslodavci ili novcem iznuđenim od praktikanata.
Na osnovu podataka iz brojnih izvora, Minghui je 2014. objavio izvještaj o centrima za ispiranje mozga. „Procjenjujemo da je u proteklih petnaest godina, naknada naplaćena od poslodavaca za pritvorenike iznosila približno 3,37 milijardi yuana. Vladini poticaji za svakog „uspješno preodgojenog“ pritvorenika ovu cifru povećavaju za dodatnih 226 miliona yuana. A na ovo se sve dodaje na vladina izdvajanja, koja se procjenjuju na 1,18 milijardi yuana, namjena za izgradnji i promjenu namjene objekata za ispiranje mozga,” navedeno je u izvještaju.
Ustanova van sudskog sistema namijenjena za uništavanje vjere
Dok su zatvori i radni logori postojali i prije progona Falun Gonga, centri za ispiranje mozga su jedinstveni po tome što je njihova jedina svrha da primoraju praktikante da se odreknu svoje vere. Da bi se postigao ovaj cilj, centri za ispiranje mozga često imaju sljedeće karakteristike.
Uslovi samovoljnog zadržavanja
Pošto zatvaranje u centrima za ispiranje mozga ne zahtijeva nikakve zakonske procedure, praktikanti u njima mogu biti pritvoreni sve dok se ne odreknu svoje vjere.
Li Xihui, bivša radnica u Radio stanici Sichuan je uhapšena 2006. godine i sedam godina bila pritvorena u Centru za ispiranje mozga Xinjin u gradu Chengdu u provinciji Sichuan. Vlasti su je tajno prebacile u Centar za ispiranje mozga Er'ehu u gradu Ziyang 2013. godine i nastavile sa ispiranjem mozga. Nije nam dostupna informacija da li se ona u trenutku pisanja ovog teksta nalazi na slobodi.
Još jedan praktikant iz provincije Guangdong, gđa Xie Yu, stara 32 godine, je odvedena u centar za ispiranje mozga u januaru 2019. godine, odmah nakon što je završila služenje kazne od dvije godine zatvora zbog distribucije Falun Gong materijala. Njena porodica je saznala da su je vlasti odlučile poslati u centar za ispiranje mozga jer je i nakon odsluženja zatvorske kazne odbila da se odrekne svoje vjere.
Vrhunska tajnost
Vansudska priroda centara za ispiranje mozga čini njihovo funkcionisanje veoma samovoljnim i tajnovitom. Na primjer, nakon što je sistem radnih logora ukinut 2013. godine, mnogi centri za ispiranje mozga u gradu Wuhan, provinciji Hubei, su uklonili vidljive oznake i natpise na objektima kako bi se izbjegla moguću odgovornost. Povremeno su neki objekti bili zatvoreni, dok su negdje drugdje novi pokrenuti kako bi se nastavilo ispiranje mozga praktikanata.
Jedna praktikantica iz provincije Hubei je uhapšena u oktobru 2018. godine zato što se nije htjela odreći svoje vjere. Nakon što je 15 dana bila pritvorena, policija ju je odvela direktno u psihijatrijsku bolnicu i ondje su je zadržali pet dana prije nego što su je premjestili u tajni centar za ispiranje mozga. Policajci su joj pokrili glavu crnom kapuljačom i vezali joj ruke za vrijeme prebacivanja.
Njena je porodica saznala za njeno boravište i otišli su u centar za ispiranje mozga. Prije nego što su se i približili vratima centra, čuli su mehanički glas: „Ne prilazite. Laseri su aktivirani.“ Onda su se iz svih pravaca pojavile laserske zrake i okružile ih. Svjetla su pratila njihovo kretanje, primoravši ih da se udalje.
Oni su pronašli još jedno mjesto gdje je bio logor, ali je bilo napušteno, bez ikakvih znakova ili tabli na vratima. Metalna su vrata bila zatvorena. Niko se nije javljao iako su zvali praktikanticu po imenu.
Praktikantica je kasnije puštena na slobodu i članovima porodice je rekla da se nalazila na drugoj lokaciji koju su bili posjetili. Čuvari su se unervozili kad su čuli glasove koji je zovu i nisu joj dopustili da im da bilo kakav signal da se ondje nalazi.
Davanje nepoznatih droga
Pored mučenja i stalnog nadzora, i prisilno davanje nepoznatih supstanci je također uobičajeno u centrima za ispiranje mozga. Gosp. Xie Deqing, penzioner dobroga zdravlja, umro je nakon dvadesetak dana boravka u pritvoru u Centru za ispiranje mozga Xinjin u gradu Chengdu, u provinciji Sichuan. Bio je iscrpljen, patio je od stalnog proljeva i imao užasne bolove prije nego što je preminuo. Koža mu je bila sivkasta. Ovi simptomi su bili u skladu sa simptomima drugih praktikanata za koje je potvrđeno da su dobijali nepoznate supstance. Više je od 100 policajaca kasnije bilo poslato da prisilno preuzmu njegovo tijelo iz pogrebnog zavoda i da ga kremiraju u ponoć.
Intenzivno ispiranje mozga
Osim fizičkog zatočeništva, zatvoreni praktikanti su također prinuđeni da gledaju propagandne spotove koji kleveću Falun Gong i da kasnije zapisuju svoje misli. Njihove pisane izvještaje često analiziraju psiholozi, koji potom koriste sve uočene slabosti da osmislile nove strategije za uništavanje njihove vjere. Vrlo se često pozivaju i kolege sa posla i članovi porodice da prisiljavaju praktikante da se odreknu svoje vjere.
U centrima za ispiranje mozga u gradu Wuhan, provinciji Hubei, vlasti su postavile po tri kamere u svaku sobu. Na stolovima, stolicama i podu su postavljeni papirnati listići sa ispisanim presudama u kojima se kleveće Falun Gong. Sve dok ne dođe vrijeme za spavanje, televizor u sobi mora biti uključena i mora prikazivati programe koji direktno kleveću Falun Gong ili druge programe usmjerene na slabljenje volje praktikanata. Praktikantima je također zabranjeno da izvode Falun Gong vježbe. Stražari su također za praktikante postavili stroga fizička ograničenja, kao što je ograničavanje vremena za završetak obroka i gdje i kako da peru svoje posuđe. Gđa Dai Juzhen je oboljela tri dana nakon što je 9. avgusta 2018. godine odvedena u centar za ispiranje mozga u gradu Wuhan.
Skrivanje i zavaravanje
Još jedan karakterističan aspekt centara za ispiranje mozga je način njihovog skrivanja. Ova se mjesta često nazivaju „pravnim obrazovanim centrima“. Zvaničnici također varaju članove porodice koji ne podržavaju Falun Gong da im pomažu i da ubijede praktikante da popuste. To se dogodilo i gđi Tang Xiaoyan iz grada Guilina u provinciji Guangxi: njena je porodica vjerovala da je centar Biroa 610 podoban, volonterski prostor za obrazovanje. Ali kada je gđa Tang tamo stigla, službenici iz centra su je ondje tukli, mučili, stalno joj držali svjetlo upereno u oči, i lišavali je sna i vode. To je dovelo gđu Tang u životnu opasnost u najmanje dva navrata.
Smrti u centrima za ispiranje mozga
Fizičko i psihičko zlostavljanje u centrima za ispiranje mozga je također doprinijelo do smrtnih slučajeva Falun Gong praktikanata. Prema dostupnim podacima, među 3.653 potvrđena smrtna slučaja praktikanata Falun Gong između 1999. i 2014. godine, 746 (20.4%) ih je bilo prethodno mučeno u centrima za ispiranje mozga, a 367 (10%) smrtnih slučajeva se tamo i desio.
Gđa Xu Huizhu, penzionisana profesorica iz provincije Guangdong, je bila uhapšena krajem jula 2016. godine i odvedena u centar za ispiranje mozga Huangpu. Umrla je u avgustu mjesecu, nedugo nakon što je puštena. Druga praktikantica pritvorena u istom objektu, sedamdesetdvogodišnja gđa Wu Yangzhen, je bila prisiljena da nepomično stoji 7 sati. Gđa Wu je oslijepila nakon ranih oblika fizičkog zlostavljanja u centru za ispiranje mozga.
Pogled u razornost progona
Kao jedan od mnogih tipova objekata koji se koriste za pritvaranje Falun Gong praktikanata, centri za ispiranje mozga pružaju uvid u razarajući efekt progona Falun Gong praktikanata u Kini.
Iako nemamo službene podatke o tome koliko je praktikanata smješteno u centre za ispiranje mozga, uočava se uglavnom upravna proporcija između broja centara za ispiranje mozga i broja smrtnih slučajeva u različitim regionima.
Prema podacima koje je prikupio Minghui, potvrđeno je da je ukupno 4.288 praktikanata umrlo kao rezultat progona Falun Gonga. Ovi su se smrtni slučajevi desili širom Kine, a pokrajine sa većim brojem smrtnih slučajeva također imaju i više centara za ispiranje mozga.
Iako ne možemo izvući konačne zaključke o tome kako su centri za ispiranje mozga doprinijeli smrtnim slučajevima praktikanata Falun Gonga, upravna je proporcija barem potvrdila ulogu centara za ispiranje mozga u progonu Falun Gonga.
Počinioci i sami također postaju žrtve politike progona
Iako je progon direktno usmjeren na Falun Gong praktikante i njihovo vjerovanje u Istinitost-Dobrodušnost-Toleranciju, gubitci se protežu daleko izvan praktikanata i njihovih porodica. Čitavo se društvo nalazi pod negativnim uticajem kada se oni koji se bave moralnim i duhovnim unapređenjem obeshrabruju u tome. Čak su i počinioci progona postali žrtve jer su suočeni sa posljedicama svojih postupaka.
Tokom projekcije filma Pismo iz Masanjije, na Univerzitetu Delaware, dokumentarnog filma o patnjama Falun Gong praktikanata u zloglasnom radnom logoru Masanjia, nekoliko je praktikanata svjedočilo o svojim ličnim iskustvima sa pritvaranjem i mučenjem tokom panel diskusije održane nakon projekcije. Neko iz publike ih je upitao da li mrze funkcionere koji su ih progonili.
Praktikanti su odmahivali glavama. „Oni su u početku mogli biti nevini ljudi, baš kao i vi ili ja", rekao je jedan praktikant, "ali kao rezultat politike progona, bili su zavedeni propagandom mržnje i počeli progoniti one koji žele biti bolji građani s višim moralnim standardima. Ja ih žalim, jer su time učinili ne samo nezamislive posljedice za društvo, već su se suočili i sa ozbiljnim posljedicama [po sebe]. ”
Podaci pokazuju da je veliki broj funkcionera i policajaca koji su učestvovali u progonu umro u relativno ranoj životnoj dobi. Uzroci smrti su se kretali od saobraćajnih nezgoda do samoubistava i neizlječivih bolesti.
Premda njihove smrti izgledaju slučajne, mnogi Falun Gong praktikanti i njihove porodice i pristalice vjeruju da su počinitelji dobili karmičku odmazdu. Prema tradicionalnoj kineskoj kulturi, dobra i loša djela se nagrađuju na odgovarajući način. Oko 20.000 takvih smrtnih slučajeva je prijavljeno Minghui u periodu od 1999. do 2019. godine, tokom perioda u kojem su desetine miliona praktikanata progonjeni zbog svoje vjere.
Sljedeći grafikon pokazuje blisku korelaciju između broja centara za ispiranje mozga i broja slučajeva karmičke odmazde u različitim oblastima Kine. Ponovno, upozoravamo na to da su centri za ispiranje mozga samo dio priče, jer mnogi počinitelji djeluju u zatvorima i radnim logorima. Ipak, takva bliska korelacija pokazuje duboku povezanost centara za ispiranje mozga i progona praktikanata Falun Gong.
