Čitajući iskustva kolega praktikanata objavljena na Minghui, primijetio sam nešto. Naime, iako svi praktikanti znaju da je potrebno slati ispravne misli za vrijeme zlog progona i smetnji, stupnjevi učinkovitosti njihovih ispravnih misli se uvelike razlikuju. Primjerice, kad bi se policajci pojavili pred vratima nekih praktikanata, oni bi ih ispravnim mislima mogli odvratiti od ulaska ili bi se dogodila neka promjena u okruženju koja bi odvratila pažnju policajcima dok bi praktikanti uspjeli pobjeći. Međutim, ispravne misli nekih praktikanata nisu bile dovoljno snažne pa su ipak završili u rukama policije.
Neki slučajevi progona se pojavljuju u obliku ozbiljne „karme bolesti“. Ispravne misli nekih praktikanata su u stanju eliminirati simptome istog trena, neki praktikanti moraju neko vrijeme slati ispravne misli dok ne dođe do proboja, a ispravne misli nekih praktikanata nisu imale velikog učinka pa bi završili u bolnici ili izgubili dragocjeno ljudsko tijelo.
Svi smo Učiteljevi učenici i svi učimo isti Fa, stoga čemu tolike razlike u ispravnim mislima_ Moje osobno shvaćanje je da razlog slanja ispravnih misli, čak i u trenucima teškoća, mora biti u skladu s Fa da bi slanje bilo učinkovito. Kao što je rekao Učitelj u Zhuan Falunu, u Lekciji 4:
„Rekli smo, dobro ili loše potječe od spontane misli osobe, a takva misao u datom trenutku može donijeti različite posljedice.“
Ako je početna točka slanja ispravnih misli sebična i ako želimo dobrobiti za sebe, poput želje da se poštedimo patnje ili da nam kultivacija teče neometeno, vrlo je vjerojatno da ispravne misli tada neće biti snažne. Takve misli su, zapravo, oblik „težnje“ i nisu istinske ispravne misli. Druga situacija je ako mislimo da je zlo moćno i ako ga se bojimo pa to dovede do sumnje u učinkovitost vlastitih misli. Tada će učinak naših ispravnih misli zaista biti nezadovoljavajući. Takve misli nisu misli boga, nego čovjeka. Ako osoba uspije istinski, svim srcem vjerovati u Učitelja i Fa, održavati spoznaju da je slanje ispravnih misli za spas živih bića i ako uspije apsolutno negirati smetnje starih sila, tada će ispravne misli zasigurno eliminirati zlo u drugim dimenzijama. Takva eliminacija će se, naravno, manifestirati i u ovoj dimenziji na način da će nestati znakovi bolesti ili progona.
Jednom je jedna praktikantica patila od karme bolesti. Boljelo ju je, a ona je stalno razmišljala o tome koje vezanosti još nije odstranila pa ju je zlo napalo. Smetnja je prošla tek nakon mjesec dana. Međutim, druga praktikantica je imala drugačije iskustvo kad ju je zadesila karma bolesti i kad se nije mogla pomaknuti s mjesta. Nakon dva sata je pomislila: „Trebam uraditi toliko puno stvari i ne mogu samo tako ležati. Nije bitno koje vezanosti i dalje imam, ja ću ih sigurno sve uspjeti eliminirati!“ Tada se ustala i mogla je stajati kao da se ništa nije ni dogodilo. Kasnije mi je rekla da misli kojima se negiraju stare sile moraju biti vrlo snažne, toliko snažne da mogu prodrijeti i kroz planinu.
Svi praktikanti znaju da trebaju slati ispravne misli i negirati stare sile kad ih pritisne karma bolesti, ali na koji način postići snažne ispravne misli? Ja vjerujem da je potrebno prvo sebe potpuno stopiti s procesom Fa ispravljanja i spašavanja živih bića, umjesto se fokusirati na osobnu kultivaciju. Na taj način je moguće nesebično negirati stare sile.