Praktikanti Falun Gonga su se okupili ispred Kineske ambasade u Londonu ujutro 23. jula 2017. godine kako bi protestvovali protiv progona u Kini i kako bi obilježili 18 godina mirnog otpora protiv progona njihove vjere u Kini.
Praktikantima su se u njihovoj osudi progona i žetve organa koji se, uz saglanost države, uzimaju od utamničenih praktikanata Falun Gonga, svojim pismima pridružili članovi Britanskog parlamenta. Falun Gong je duhovna disciplina koja se u Kini progoni od 1999. godine.
Članovi parlamenta podržavaju napore praktikanata i pozivaju međunarodnu zajednicu da okonča progon.
MP Ian Murray je u svome pismu potvrdio da se progon ne bi smio dešavati i da je neprihvatljivo da se progon i dalje nastavlja. On je zatražio od kineske vlade da preuzme odgovornost za zločine počinjene u žetvi organa i pozvao međunarodnu zajednicu da zajednički radi i okonča progon.
MP Chris Law je u svome pismu kazao kako vjeruje da je zatvaranje, izgladnjivanje, premlaćivanje i šokiranje električnim palicama praktikanata kršenje ljudskih prava. On je zatražio od zapadnog društva da nastavi posvećivati pažnju situaciji u kojoj se nalaze praktikanti.
Prema navodima gosp Lawa, sve više i više čvrstih dokaza ukazuje da su praktikanti odabirani da budu nedobrovoljni donatori organa, uključujući bubrege, jetre i srca. On je pozvao međunarodnu zajednicu da napravi pritisak na Xi Jinpinga, šefa Kineske komunističke partije (KKP), i da se krivci za počinjene zločina dovedu pred lice pravde.
U svome je pismu MP Jim Shannon izrazio svoje saučešće porodicama čiji su članovi izgubili živote u progonu. Praktikante se progoni zbog njihovog vjerovanja u Istinitost-Dobrodušnost-Toleranciju, kazao je MP Jim Shannon. Također je optužio KKP da nije bila u stanju pružiti bilo kakve informacije o nepostojanju žetve organa uzimanih od zatvorenika savjesti.
MP Jon Cruddas je bio šokiran saznanjem da KKP tretira praktikante Falun Gonga kao donatore organa i da je to razlog ubijanja praktikanata u zatvorima. Također ga je šokiralo i to kada je saznao o ogromnom profitu onih koji su umiješani u biznis žetve organa. Opisao ja kako jetra košta 100 hiljada britanskih funti, a bubreg 48 hiljada. On ne želi da britanski građani budu žrtve ovih zločina.
MP Daniel Zeichner je kazao da bi Britanska vlada trebala Pekingu početi postavljati dublja pitanja u vezi žetve organa i početi razmišljati kakvu bi vrstu uloge trebala igrati. On je zatražio od Britanske vlade da radi u bliskoj saradnji sa Ujedinjenim Narodima i da počne voditi nezavisnu istragu ovih zločina. On vjeruje da, prije nego bilo kakvi dokazi pokažu da je žetva obustavljena, Britanska vlada treba pronaći način da zabrani svojim državljanima da odlazi u Kinu na transplantaciju organa.
Lična iskustva praktikanta Falun Gonga sa progonom.
Na skupu su dva praktikanta Falun Gonga iz Kine govorila o koristi koju su imali od ove prakse i kako su patili u progonu.
Gđa Song Meiying se u Pekingu bavila pravom, a sada živi u Engleskoj. Kazala je: "Prije sam patila od teške nesanice i upala u grlu i nosu. Svi su ovi simptomi ubrzo nestali nakon što sam počela prakticirati.
Prema njenom svjedočenju, u jutro, 7. maja 2010. godine, pet je policajaca provalilo u njen dom i uhapsilo je. Tom su prilikom zaplijenili Falun Gong knjige i video materijale kao dokaze takozvanog krivičnog djela. Zatim je osam mjeseci mučena u radnom logoru za žene u Pekingu. Bila je primoravana da sjedi mirno na maloj stolici dok su je stražari neprestano posmatrali. Ubrzo su joj natekle noge, a meso se na njenoj zadnjici raspuklo.
Konstantno joj je uskraćivan san, što je na nju stvorilo ogroman pritisak, kako fizički tako i mentalni. U njenoj je ćeliji bilo hladno, bez obzira koliko odjeće na sebe obukla. Nije joj bilo dopušteno da komunicira sa porodicom.
Gosp. Qiao i njegova supruga su oboje praktikanti. Kazao je da su njegovi probavni problemi nestali nakon što je postao praktikant. Prakticiranjem je ovaj bračni par postao puno uviđavniji i optimističniji.
U junu mjesecu 2009. godine, policajci iz Domaće sigurnosti su njega i njegovu ženu odveli iz njihovog doma. Ispitivani su duže od 70 časova u veoma bolnom položaju. On je kasnije osuđen na tri godine robije. U to mu je vrijeme bilo šezdeset godina i bio je prisiljavan na intenzivan prinudni rad uključujući i cjelodnevno kopanje. Za vrijeme ručka je morao stajati pred zidom dok su se drugi odmarali.
Gosp. Qiao je kazao: "Mojoj porodici nisu dozvoljavali da me posjeti ili da mi telefonira. Od posljedica mučanja počeo sam patiti od teškog oblika dijabetesa. Zbog komplikacija je moj vid oslabio da sam bio gotovo slijep. Na mojim nogama su se pojavile lezije i upale. A vlasti me nisu htjele poslati u bolnicu na liječenje."
