Imam 68 godina i živim u jednom selu u provinciji Shandong u Kini. Iz zdravstvenih razloga moja supruga i ja smo 1998. godine počeli prakticirati Falun Gong, koji je također poznat i pod imenom Falun Dafa. I naš sin, koji je ljekar, je postao praktikant nakon što je na nama vidio dobrobiti koje nam je donijelo prakticiranje.
Kada se osvrnem na te godine prisjetim se mnogih prekrasnih iskustava. Mi smo krajnje sretni što prakticiramo Falun Dafa. Životi cijele moje porodice su se unaprijedili nakon što smo počeli prakticirati Dafa. Postali smo mirniji i sretniji, naši su životi blagosloveni od strane Dafa i Učitelja Li Hongzhija, osnivača Falun Gonga.
Želim ljudima kazati da je Falun Dafa dobar i da su Istinitost-Dobrodušnost-Tolerancija dobri.
Slijedi prikaz nekih prekrasnih stvari koje su nam se desile.
Moju je suprugu Falun Dafa spasio od očaja
Zbog starenja i pritiska svakodnevnog života zdravlje moje supruge je počelo popuštati, pa je često išla u lokalnu kliniku. Ljekari su joj 1998. godine sugerisali da bi trebala otići na tretman u veću bolnicu.
Postavljena joj je dijagnoza fibromi na materici i ljekari su joj kazali da su fibromi tako veliki da bi ih trebalo odmah operisati.
Upravo tada smo vidjeli jednu pacijenticu koja je bila podvrgnuta takvoj operaciji i koja je poslije toga bila u nesvjesnom stanju i jako blijeda. Također jedva da smo imali nekog novca i nismo htjeli platiti za operaciju koja je imala malo šanse da bude uspješna.
Uprkos bolovima, moja je supruga odustala od operacije.
Jedan praktikant iz susjedstva nam je onda kazao za Falun Gong. Moja je supruga bila previše slaba da tamo ode sama, pa sam ja sa njom otišao pogledati seriju videa sa predavanjima Učitelja Lija. Njoj su se predavanja dopala i pažljivo ih je slušala.
Do trećega dana, njeno se stanje malo popravilo tako da se mogla sama kretati. Sedmoga dana je osjetila olakšanje. Moj sin, koji je u to vrijeme bio u medicinskoj školi, nadmeno je kazao: „Ako je Falun Gong tako moćan zašto nam onda trebaju bolnice.“
Sedam dana kasnije, moj je sin ponovno došao kući. Iznenadio se kada je vidio da je koža njegove majke ponovno ružičasta. A posebno se šokirao nakon nekoliko sedmica kada je vidio da njegova majka izgleda kao potpuno nova osoba. Bila je zdrava i puna energije. Mogla je raditi kućne poslove, pa čak i ići sa mnom u berbu. Čak je i susjedu pomagala da bere kukuruze. Veliki tumor u njenom abdomenu je nestao, a da ona toga čak nije bila ni svjesna.
Budući je smo bili svjedoci čudesne snage Dafa, moj sin i ja smo postali praktikanti. Mi radimo što bolje možemo da strogo slijedimo načela Istinitosti-Dobrodušnosti-Tolerancije i da se prema drugim ljudima odnosimo ljubazno.
Mnogi su praktikanti bili uhapšeni i „preodgojeni“ nakon što je Jiang Zemin 1999. godine počeo progon Falun Gonga. Ni naša porodica nije bila imuna na progon.
I mi smo bili odvedeni u centar za ispiranje mozga na „preodgoj“, no mi smo se tome oduprli.
Uprkos okrutnom mučenju, mi smo stalno sebe podsjećali na to da smo mi Dafa praktikanti i da živimo u skladu sa načelima Istinitosti-Dobrodušnosti-Tolerancije.
Dobra osoba
Kada sam 2005. godine išao na posao, jedan je traktor sa obližnje farme s traga udario moj motocikl i tako me neko vrijeme vukao. Jedina misao u mojoj glavi je bila: „Budući sam ja kultivator sve će biti u redu.“
Vozač traktora je bio čovjek tridesetih godina koji se na smrt preplašio. Kazao sam mu: „Nemoj se brinuti. Dobro sam.“ Samo sam malo ogulio nogu o tlo.
Na insistiranje vozača traktora otišao sam u bolnicu kako bi mi obradili moje minorne povrede i kući sam se vratio sa nekim lijekovima.
Moja mi je supruga kazala: „Mi smo praktikanti. Učitelj uvijek vodi brigu o nama. Nama lijekovi ne trebaju. Mi ih trebamo vratiti. Nisi trebao pustiti tog mladog čovjeka da na to troši svoj novac.“
Ovo je jako dirnulo vozača traktora. On je sa svojom suprugom došao u našu kuću. Kazao je: „Ja sam vas tako strašno povrijedio, a vi ipak pokušavate sačuvati naše novce. Nisam znao da postoji tako dobra osoba kao vi. Možemo li ja i moja supruga postati vaši usvojeni sin i kćerka?“
Bili smo jako sretni što su oni postali dio naše porodice. Oni nam sada za praznike uvijek dolaze u posjetu.
Veliki kamion „je imao oči“
Otišao sam u grad na motociklu 2008. godine, a kada sam se vraćao bio je priličan mrak
Vozio sam se po gradilištu kada me je zaslijepila zraka svjetlosti. Onada sam naletio na nešto, a da toga nisam bio ni svjestan.
Sudario sam se sa velikim kamionom! Izgledalo je kao da kamion ima velike oči jer se zaustavio trenutak prije sudara. Na sreću, ja sam se samo presavio preko upravljača motorbicikla. Da je vozač kamina samo trenutak kasnije pritisnuo kočnicu, ja bih se našao pod njegovim vozilom.
Duboko u svom srcu sam znao da mi je Učitelj spasio život. Samo je plastična maska na motociklu bila oštećena, ali ja nisam bio povrijeđen. Vozač kamiona se zabrinuo da bih mu mogao tražiti odštetu. Kazao sam mu da sam u redu i da može ići dalje.
Saobraćajac se raznježio
U zimu 2009. godine sam se motociklom vozio na posao. Toga je dana padao snijeg i ulice su bile zavejane u snijeg. Automobil iz susjedne trake se okliznuo i udario u mene. Izgubio sam svijest.
Kada sam došao sebi vidio sam da me u rukama drži neki mladi čovjek. On je stalno jecao: „Gospodine, probudite se....“ Vidio sam pokraj sebe toga mladića, njegovog oca i saobraćajca. U nesvijesti sam bio oko pola sata.
Svi su insistirali da odem u bolnicu. Kad sam to odbio, saobraćajac je tražio da mu to potpišem i onda je otišao.
Vozač me odvezao kući. Kazao sam mu da sam ja praktikant i da sam siguran da će sve biti u redu sa mnom. Nisam mu tražio novac.
Kada sam došao kući otkrio sam da mi je noga povrijeđena i da je krv dospjela u moje cipele. U seoskoj klinici su mi stavili nekoliko kopči.
Seoski starješina i policajac su me posjetili narednog dana. Željeli su da ostanem u bolnici na liječenju.
Kada sam im rekao da sam dobro, policajac se zabrinuo. Pokazao mi je sliku koja je bila napravljena na licu mjesta nesreće i kazao: „Pogledaj! Tvoj je motocikl napravio veliko ulegnuće na tom skupom audiju. Kako možeš kazati da si dobro.“
Da bi ih umirio, otišao sam u bolnicu. Rendgenski je snimak pokazao frakture rebara i nožnog palca. I moja desna noga je bila natečena, premda me ništa nije boljelo.
Od vozača nisam tražio ni novčić nadoknade. Umjesto toga sam insistirao da idem kući raditi vježbe i učiti Fa.
Nekoliko dan kasnije, moja je supruga otišla u policijsku stanicu kako bi zatvorila moj predmet. Policajac joj je kazao: „Bila je greška vozača. On je privatni poduzetnik. On vam lako može platiti desetine hiljada yuana.“
„Nećemo uzeti ni novčića“, kazala mu je moja supruga. „Mi živimo po načelima Istinitosti-Dobrodušnosti-Tolerancije. Mi ne možemo uzeti novac koji nam ne pripada.“
Policajac je prošaputao: “Znate li šta je moj posao?“ Htio je reći kako moja supruga ne bi trebala pominjati ništa o Dafa kako bi izbjegla progon.
Onda je još rekao: „Vi ste zaista dobra osoba. Za svo vrijeme provedeno na mome poslu nikada nisam susreo nekoga dobrog poput vas. Svi pokušavaju od drugih iscijediti svaki novčić, ali vi radite suprotno. Jako smo dirnuti.“
Vozač mi je u posjetu došao nekoliko dana kasnije. Bio je iznenađen kada je vidio kako se veoma brzo oporavljam. Kazao je: „Vaše su povrede tako brzo zacijelile, a da čak niste boravili u bolnici. To je stvarno čudesno!“
Moja je supruga iskoristila ovu priliku da mu govori o dobroti Dafa i pomogla mu je da napusti Kinesku komunističku partiju.
Svakodnevnom čovjeku bi trebalo najmanje šest mjeseci da se oporavi od tako ozbiljne povrede. Meni je za oporavak trebalo 38 dana.
To je stvarno bilo čudesno!
