Običavao sam izbjegavati praktikante koji su bili vezani za slavu i vlastiti interes ili su se tvrdoglavo ponašali. Zaista sam ih gledao s visoka. Jedan takav praktikant je imao loš temperament i bio je jako ponosan. Činilo se da misli da je bolji od svih drugih.
Iako je puno pričao o "gledanju unutar sebe", rijetko sam vidio da on to radi. Razgovarao sam s njim o tome nekoliko puta, ali on to nikad nije ozbiljno shvatio. Na kraju sam odustao i potpuno ga izbjegavao.
Jedne noći sanjao sam da mi je taj praktikant postavio pitanje. Umjesto da mu odgovorim, ja sam pobjegao. Pogledao sam iza sebe i vidio da on očajan stoji tamo. To je bilo kao da pita: "Zašto bježiš od mene? Zašto mi ne pomogneš?"
Kad sam se probudio, shvatio sam da i je on ranjiv, kao i mi ostali. Također sam uvidio da kad god prolazim kroz iskušenja, skoro uvijek im pristupam s ljudskim shvaćanjima, umjesto da gledam na stvari iz perspektive mog pravog ja.
Prosvijetlio sam se u činjenicu da sam ja gledao na ljudsko ponašanje ove osobe, misleći da je to došlo od njegovog pravog ja. Međutim, njegovo pravo ja uopće nije takvo!
Stare sile su napravile složene aranžmane za svakog praktikanta. Ako se ne uspijemo asimilirati s Fa - zbog naših jakih vezanosti - neće li naša glavna svijest biti slaba? Stoga je moguće da različiti zbrkani faktori uđu u naša polja. Ako ih ne uspijemo odbaciti, neće li to utjecati na našu cjelokupnu kultivaciju?
Dakle, onda je u redu vrijeđati i gledati s visoka kolegu praktikanta kojeg progone stare sile? Ne bi li bilo bolje da nađemo načina da mu pomognemo?
Vrlo je vjerojatno da mi imamo sudbinsku vezu sa svakim praktikantom kojeg susrećemo. Možda smo se svi sporazumjeli - prije reinkarnacije u ovu fizičku realnost - da ćemo bezuvjetno pomoći jedni drugima, ako netko od nas skrene s puta u svojoj kultivaciji.
Osvrćući se na moj put kultiviranja, zapazio sam da uvijek zapadnem u teškoće, kad god mi je antipatičan ili gledam s visoka kolegu praktikanta. Da li sam ja time pružio starim silama savršen izgovor da me progone?
Gledajuću u sebe, shvatio sam da se trebamo osloboditi naših ljudskih predodžbi i ne biti dirnuti kad vidimo da praktikanti rade krive stvari. Nisu li i oni tada progonjeni?
Ako im želimo pomoći, možemo potiho nadoknaditi njihove nedostatke, pomoći eliminirati zle faktore koji ih progone i ojačati njihove ispravne misli, tako da i oni mogu ići putem koji je Učitelj za njih uredio.
Kad sam počeo sebe na ovaj način voditi, otkrio sam više nemam ogorčenja prema nijednom praktikantu, niti na njih gledam s visoka. Umjesto toga, ja ostajem nedirnut njihovim neispravnim stanjima i potiho šaljem ispravne misli za njih.
Osjećam da su naša prava ja ujedinjena u Dafa i zato je jedino ispravno da poštujemo i čuvamo jedni druge.
Uvidio sam da, kad god sebe na ovaj način vodim, ja sam okružen ogromnim poljem suosjećanja - koje je, ja znam, pojačao Učitelj. Osjećam da ova suosjećajnost istinski dolazi iz mog srca i da je sposobna uništiti svo zlo.
Sve prepreke između mene i drugih, izgleda da su nestale, zajedno s ometajućim faktorima. Ova suosjećajnost mi je omogućila da nadiđem mnoge nevolje koje su mi prije izgledale nepremostive.
Prosvijetlio sam se u činjenicu da, ako ja mogu istinski tolerirati druge, drugi će prirodno biti u mogućnosti tolerirati mene; ako ja zaista drugima pomažem, i meni će se na kraju pomoći, i ako ja mogu tretirati druge sa suosjećanjem, drugi će mene tretirati sa suosjećanjem!
