Jučer sam bio na turistima atraktivnom mjestu i razgovarao s ljudima o Falun Dafa i ohrabrivao Kineze da se isčlane iz kineske komunističke partije (KKP) i pridruženih organizacija.
Prišao sam grupi Kineza. Međutim, čim sam spomenuo isčlanjivanje iz partije, nekoliko njih je počelo mene glasno kritizirati. Izgledalo je kao da se oni sa mnom svađaju.
Nastojao sam održavati moj xinxing i izbjeći prepiranje s njima. Međutim, kad me je više ljudi verbalno napalo i to jako glasno, nisam više mogao mirno govoriti i postao sam emocionalan.
Te sam noći razmišljao o incidentu i sebe zapitao: "Zašto me nisu poslušali i zašto su me kritizirali? Ne mislim da sam govorio preglasno. Pa zašto su oni reagirali negativno kad sam im govorio o isčlanjivanju iz partije? Zašto sam bio tako emocionalan kad su me verbalno napali?"
Kad sam se smirio, shvatio sam da ja nisam najprije mislio na druge, već sam često forsirao moja razumijevanja drugima. U slučaju kineskih turista, ja sam želio da oni učine kako sam rekao. Kad sam s njima razgovarao, ja sam sebe i moje razumijevanje stavio na 1. mjesto i nisam uspio biti suosjećajan te staviti njihove potrebe na 1. mjesto.
Zato sam postao emocionalan kad su me kritizirali. Da sam s njima razgovarao bez trunke naglašavanja sebe, onda bih bio suosjećajan, bez obzira na to što bi oni rekli.
Praktikanti znaju da je Falun Dafa dobra praksa. I Učitelj nikada nama ne nameće Fa principe. Kada mi namećemo drugima, ignoriramo kako se drugi osjećaju i očekujemo da drugi urade onako kako mi kažemo, onda mi nismo dobri. I to je vezanost koju praktikanti trebaju eliminirati.
