Želim vam ispričati o svojim iskustvima dok sam nastojao podići svoj xinxing (šinšing) i pomoći Učitelju spasiti živa bića te objasniti istinu o progonu u današnjem kaotičnom svijetu.
Prije nego što sam se rodio, Falun Dafa praktikanti su već pet godina potvrđivali Fa i razotkrivali progon. Prakticirao sam uz svoju obitelj od malih nogu. Kultiviranje je bilo dio moje rutine, a ne aktivan, svjestan čin.
Međutim, kako sam odrastao i suočio se s oštrim kontrastom između sebe i običnih ljudi u društvu, pitao sam se: Tko sam ja? Zašto sam ovdje? U što vjerujem? Život je od mene zahtijevao odluku – da napravim skok vjere.
Znamo da je, kako bi spasio više života, Učitelj više puta i suosjećajno produžio datum kada će Fa-ispravljanje završiti. Unutar ovog ograničenog vremena koje nam je darovala Učiteljeva dobrodušnost, moramo se brzo uzdignuti i pronaći one koji se mogu spasiti.
Međutim, stvarnost s kojom se suočavamo je svijet u kojem društveni moral svakodnevno opada, moralnost se pogoršava, a ateizam je raširen. Avet komunizma prerušila se u spasitelja čovječanstva i prevarila mnoge dobronamjerne pojedince. Tehnologija je pojačala praktičnost i, zauzvrat, iskušenja u stvarnom svijetu, čineći ljudima još težim da razaznaju istinu.
U predavanju prije 15 godina, Učitelj nas je podučio:
“Učenici Dafe su se pojavili upravo u poslednjem stadijumu kosmičkog ciklusa formiranja, stagnacije, degeneracije i destrukcije. Što će reći, bilo da su u pitanju živa bića ili materijalne stvari, ovo je trenutak kad je sve stiglo do poslednje, najgore tačke, kad su manifestacije stvari najkomplikovanije i kad je najteže razlikovati dobro od lošeg, ispravno od zlog.” (“Šta je učenik Dafe”, prijevod na srpski, Sabrana predavanja širom svijeta XI)
Petnaest godina kasnije, svijet je postao još kaotičniji. Ova generacija mladih živi u apsolutnom kraju kraja vremena Fa-ispravljanja, gdje vrlo malo ljudi istinski vjeruje. Mnogi su isprani mozgom ateizmom, a društvo jedva funkcionira na ostacima drevne moralnosti. Društveni životi su digitalni, neredi su česti, a umovi su iskvareni.
Ekstremne ideologije svoje teorije pakiraju kao „velike” i „plemenite”, zauzimajući moralnu visinu. Nasuprot tome, oni koji podržavaju tradicionalne vrijednosti i vjeruju u Boga ušutkani su strahom, užasnuti da ne postanu iznimka.
Učitelj je rekao:
“Zapravo, da nije Fa-ispravljanja, današnja ljudska rasa odavno bi bila uništena. Standard razmišljanja ljudske rase već je na nivou nižem od onog u paklu.” (Fa-predavanje za vreme Festivala lanterne na Fa-konferenciji na zapadu SAD, prijevod na srpski)
Kao praktikant, kako se može spasiti ljude usred ove društvene bolesti? U interakciji s mladima, otkrio sam da ako bih odmah počeo govoriti o „Bogu” ili „nadnaravnom”, mnogi bi odmah zatvorili vrata komunikaciji, ili čak tiho ismijavali ono što govorim.
Učitelj je rekao:
“Čak i da niste objašnjavali činjenice o zloj KPK, ljudi bi postepeno shvatili da je ona nešto zlo. Ali što se tiče ateizma, oni koji odrastaju u toj kulturi ne mogu sagledati šta je to. Njima je to zaista teško.” (“Predavanje Fa na Fa-konferenciji Zapadne obale 2015., prijevod na bosanski, Sabrana Fa predavanja XIII)
Dakle, mogu li praktikanti uvjerljivo izraziti svoje misli u sekularnom društvu? Kako se možemo prilagoditi vezanostima običnih ljudi kako bismo objasnili istinu?
Kao čest konzument vijesti i političkih komentara, jednom sam pokušao odvojiti „božansko” od „racionalnog” tijekom razgovora, koristeći sekularni jezik koji obični ljudi mogu razumjeti kako bih se izrazio. U tom procesu, također sam pokušavao uvjeriti sebe da je vjera postupna.
Ono što tada nisam shvaćao jest da sam time nesvjesno bio pod utjecajem tih komentatora, a moji su se stavovi suptilno oblikovali i nadjačavali. Zamijenio sam vjeru moralnim okvirom ili ideologijom koja je mogla sve objasniti dok sam secirao zle komunističke teorije.
Još gore, počeo sam razvijati vezanost za dokazivanje da sam „u pravu” i pokušaj dokazivanja da su drugi „u krivu”. Bilo da se radilo o trendovskoj temi ili dnevnim vijestima, uživao sam stajati na suprotnoj strani kako bih kritizirao. Svaka logička rupa mog protivnika postala je prilika da osvojim bodove u raspravi i podignem svoje samopoštovanje. Postupno sam se uronio u traženje osjećaja vrijednosti unutar političkih stavova, koristeći to za potvrđivanje sebe.
Međutim, na kraju sam shvatio: samo vjera u Dafa može istinski objasniti sve na svijetu. Odvojena od vjere, svaka teorija među običnim ljudima počiva na skupu različitih pretpostavki. Kad sam to shvatio, moj je način razmišljanja postao mnogo lakši i čišći kada sam objašnjavao istinu običnim ljudima.
U lipnju ove godine bio sam odgovoran za štand The Epoch Times-a na konferenciji. Susreo sam mnogo različitih tipova ljudi koji su imali razne motivacije i vrijednosti, a svi su pokazali snažan interes za novine.
Jedan njemački gospodin prišao je s entuzijazmom. Tražio je ljude s kojima bi raspravljao po cijelom prostoru, pokušavajući uvjeriti druge svojim filozofskim mislima. Nakon što je uspješno „porazio” Švicarca, došao je do našeg štanda.
Nakon što je poslušao moj kratki uvod u novine, uljudno je postavio nekoliko pitanja, a zatim je opširno govorio o svojoj filozofiji: prirodi postojanja, potpunosti i praznini, smislu života i svemu između. Stajao sam tamo smiješeći se, slušajući polovično, misleći u sebi da ovoj osobi očito nije mnogo stalo do drugih. Bio je previše usredotočen na sebe i nije razmišljao je li slušatelj zainteresiran.
U tom sam trenutku iznenada bio preneražen: Zar ne izgledam ja točno tako u očima drugih? Gospodin ispred mene bio je poput ogledala koje je odražavalo moje vlastite natjecateljske mane i vezanost za pokazivanje.
Kad je njegov dugi govor završio, postavio mi je pitanje: „Vjerujete li u objektivnu stvarnost?” Znajući dobro da očekuje složen filozofski odgovor, sjetio sam se Učiteljevih učenja.
Učitelj je rekao:
“Osoba koja se kultivirala do jedne određene razine, može vidjeti samo pojave na toj razini. Ona ne može vidjeti istinu iznad te razine i ne vjeruje u nju, pa zbog toga misli da je ispravno samo to što je vidjela na svojoj razini. Dok još nije dostigla višu razinu kultivacije, mislit će da stvari na višim razinama ne postoje i da su nevjerodostojne. To je uvjetovano osobnom razinom kultivacije i zato se njene misli neće moći povisiti.” (2. Lekcija, Zhuan Falun)
Stoga sam, koristeći svoje razumijevanje kultivirano iz Fa, rekao njemu: „Da, objektivna stvarnost postoji, ali je ograničena našom kognitivnom razinom i opsegom onoga što znamo. Kad sjedite nasuprot meni, vidim da ste vi i kauč dva neovisna entiteta – jedan se kreće, a drugi miruje. Ali kad bih mogao vidjeti mikroskopskiju molekularnu strukturu, možda bi se kauč kretao dok ste vi mirni. Možda obje ove percepcije postoje istovremeno.”
Bio je nevjerojatno iznenađen i zadovoljan mojim odgovorom. Zatim je spomenuo da su mnogi njemački filozofi bili duboko pod utjecajem istočnjačkih filozofija poput budizma.
Shvatio sam da mnogi pronicljivi ljudi zapravo čekaju i žude za Dafa. Nakon što je poslušao moje objašnjenje, ovaj gospodin pokazao je ogroman interes za Dafa. Izvadio je posjetnicu iz jakne i držao je visoko poput trofeja – kao da mi predstavlja dragocjenu nagradu nakon duge duhovne potrage.
Ovaj slučajni susret natjerao me da razmislim o svojoj žudnji za verbalnom pobjedom. Pokazao mi je kako se povezati s ljudima s modernim svjetonazorom i iskoristiti mudrost Dafa za objašnjavanje istine.
Na istoj konferenciji, dva mlada kršćanska apologeta (branitelja i zastupnika kršćanske vjere, op. prev.) također su došla razgovarati sa mnom. Zagovarali su da Ujedinjeno Kraljevstvo treba obnoviti svoju kršćansku kulturu.
Da dodam malo pozadine ovdje: „Kulturni kršćani” odnose se na ljude koji žive u kršćanskom društvu i poštuju blagdanske tradicije, poput Božića i Uskrsa, ali ne vjeruju istinski u Krista niti prakticiraju vjeru.
Pitao sam ih: „Ako ljudi u osnovi ne vjeruju u Krista, je li doista dovoljno da britansko društvo održava kršćansku kulturu isključivo na kulturnoj razini? Neće li drvo života polako uvenuti jer su mu božanski korijeni presječeni?”
Jedan od mladića je na trenutak razmislio i odgovorio: „To ovisi o tome što znači dovoljno. Ako je za primanje spasenja, definitivno nije dovoljno. Ali ako je samo za održavanje moralnog poretka zdravog društva, možda jest.”
Rekao sam: „Ako čovječanstvo u osnovi ne vjeruje u Boga, onda će kultura povezana s tim na kraju postati puka formalnost, a moralni sustav će se neizbježno urušiti. Ako ljudi žive samo za sebe i svoje privatne žudnje, čovječanstvo će na kraju krenuti prema izumiranju.” Vidio sam da su ga ove riječi natjerale da razmotri važnost božanskog iz nove perspektive.
Ove godine također sam imao čast sudjelovati u intervjuiranju publike nakon Shen Yun predstava. Shen Yun prikazuje čistu tradicionalnu kulturu, a tekstovi pjesama izravno razotkrivaju štetnosti ateizma i evolucije. Ova duševno potresna unutarnja značenja izravno pročišćavaju duše publike.
Mnogi Shen Yun izvođači su mladi ljudi mojih godina. Njihova hrabrost i predanost duboko me diraju i inspiriraju. Iako je moj posao bio intervjuirati publiku, unutar ovog čistog energetskog polja, osjećao sam da se i ja pročišćavam.
Tijekom intervjua dublje sam shvatio važnost „otpuštanja sebe”. Ako sebe shvaćate previše ozbiljno, nemoguće je imati dirljiv intervju. Samo istinskim otpuštanjem sebe, potpunim stavljanjem u tuđe cipele i slušanjem sa suosjećanjem, može se istinski otvoriti srca ljudi, omogućujući im da govore iz srca i izraze svoju zahvalnost prema Dafa.
Na svom budućem putu kultivacije, iskoristit ću vrijeme da marljivije učim Fa, eliminiram svoje natjecateljske žudnje i egocentričnost, te koristim mudrost kultiviranu iz Dafa kako bih spasio više živih bića.
Hvala Vam Učitelju! Hvala svima!
(Predstavljeno na Fa-konferenciji u Washingtonu, DC 2026.)
