Živio sam u malom gradu sa oko 30.000 stanovnika. Nakon što je Falun Dafa (poznat i kao Falun Gong) predstavljen javnosti, mnogo lokalnih ljudi je naučilo praksu. U jednom od sela je prakticiralo čak više od 300 ljudi. Falun Dafa je izliječio mnoge bolesti, a desila su se i mnoga čuda.
Nakon što je Komunistička partija Kine (KPK) započela progon 1999. godine, budući da je broj praktikanata na tom području bio velik, okružna policijska uprava je dobila upute od svojih nadređenih da ih progoni. Ali kako su trebali obaviti taj posao? Majke i direktora i zamjenika direktora policijske uprave su bile praktikantice, tako da su obojica znali šta je Dafa. Također nisu mogli podnijeti stigmu nepoštovanja prema svojim majkama, a kamoli da se okrenu protiv njih, pa su dvojica direktora bili izuzetno pesimistični u vezi s progonom Falun Gonga i obično su zatvarali oči pred tim pitanjem.
Međutim, druga ključna figura sa stvarnom moći u policijskoj upravi je bio sekretar Partije. On je predvodio grupu policajaca u vršenju progona. Mislio je da prvo trebaju uhvatiti vođu, osobu koja je imala najveći utjecaj. Kada se to riješi, ostalo će biti lako.
Sekretar Partije je doveo oba direktora i više od 10 policajaca u dva vozila do kuće najuticajnije koordinatorice. Pokušali su je „transformisati", insistirajući da se odrekne svog vjerovanja. Ova koordinatorica je bila lokalno poznata jer je ranije patila od čudne bolesti. Imala je rupu na trbuhu iz koje je curio gnoj. Bez obzira na to kakvo je liječenje pokušala, jednostavno se nije uspjela izliječiti. Budući da je njena porodica nekada bila prilično imućna, posjećivala je bolnice u različitim regijama Kine i potrošila mnogo novca, ali bezuspješno. Na kraju je tri godine bila vezana za krevet.
Nakon što je naučila Dafa, već za tri dana je mogla sjesti i nakon toga se brzo oporavila. Svi seljani su znali za njenu bolest, pa kada su čuli da se oporavila, smatrali su to čudom, i mnogi od njih su također počeli prakticirati Falun Dafa. Budući da su mnogi ljudi dolazili k njoj da nauče praksu, prirodno je postala koordinatorica. Policijska uprava ju je stoga tretirala kao vođu.
Budući da su dvojica direktora već znali za praksu, nisu bili tamo da je progone, već samo da ispoštuju formalnosti. Sekretar Partije ju je želio „transformisati", ali nakon što je čuo njenu priču, on i policajci su ostali i slušali je kako im priča dosta o praksi.
Koju god kuću je sekretar Partije posjetio da bi pokušao transformisati praktikanticu, praktikantica bi mu rekla da je Falun Dafa dobar. Na primjer, jedna Dafa praktikantica koja je otišla u Peking da apeluje za pravdu za Falun Dafa, tek je bila rodila, ali u Peking nije povela bebu sa sobom. Bila je pritvorena u Pekingu dva mjeseca. Nakon što se vratila kući, s obzirom na dužinu vremena koje je provela vani, ne bi trebala biti u stanju ponovo dojiti, ali je ipak to mogla.
Sekretar Partije je postepeno od praktikanata čuo sve više istinitih priča.
Više vlasti su naložile okružnoj policijskoj upravi da izvrši progon. Dali su sekretaru Partije kompletan set Dafa knjiga i zamolili ga da ih pročita kako bi mogao razumjeti misli praktikanata i biti u stanju da ih „transformiše".
Sekretar Partije je počeo čitati Dafa knjige u svojoj kancelariji. To je bio njegov posao. Na kraju ih je pročitao. Na osnovu onoga što je pročitao i lično vidio i čuo od praktikanata o njihovim čudesnim iskustvima, sekretar Partije se postepeno promijenio.
Od tada, više nije pokušavao „transformisati" praktikante. Čak je uputio podređene policajce da pročitaju sve Dafa knjige ako namjeravaju ići u nečiju kuću i uznemiravati ih.
Pod poluprisilnim zahtjevom sekretara Partije, policajci su također počeli čitati Dafa knjige. Nakon čitanja knjiga, i ovi policajci su se promijenili. Također su postali vrlo pesimistični u vezi s transformisanjem, progonom i hapšenjem Dafa praktikanata. Kada su bili prisiljeni da intervenišu u kućama praktikanta, bili su prijateljski nastrojeni, kao da su samo svratili u posjetu umjesto da su tamo da obave zadatak. Ponekad kada bi vidjeli praktikante, dobrovoljno bi ih pozdravili i započeli razgovor. Iako nisu eksplicitno izrazili svoju podršku, njihovi postupci su pokazali da razumiju praksu i da ne žele progoniti praktikante.
Jedan policajac je jednom otišao u kuću praktikanta i rekao: „Kada bi svi naučili Dafa, moj posao bi bio mnogo lakši."
Sekretar Partije je jednom privatno rekao praktikantu: „Radite šta god želite, samo nemojte napuštati ovaj okrug. Dokle god ostanete unutar njegovih granica, garantujem vam da ćete biti sigurni. Ali ako izađete iz okruga, više ne mogu garantovati za vašu sigurnost."
Zaista, tokom nekoliko godina nakon što je progon počeo, kada su više vlasti naredile da transformišu i progone praktikante, čelnici policijske uprave su se u potpunosti složili i izvijestili: „Nema lokalnih praktikanata." Tokom tih nekoliko godina, ovaj grad (sjedište okruga) u osnovi nije osudio nijednog praktikanta na zatvor. Možda je bio jedan ili dvojica koje zaista nisu mogli zaštititi jer su bili direktno proganjani od strane nadređenih okružne policijske uprave.
Nekoliko godina kasnije, sekretar Partije je otišao u penziju. Direktori policijske uprave su unaprijeđeni i premješteni. Smatram da je jedan od razloga za njihovo unapređenje bio je taj što su učinili pravu stvar. Pod tajnom zaštitom ovih policajaca koji su razumjeli praksu, lokalni praktikanti su mogli imati relativno opušteno okruženje za kultivaciju tokom godina nakon što je progon tek započeo.
