Kako bi proslavili desetu godišnjicu od osnivanja njujorškog orkestra "Divine Land Marching Band", njegovi članovi su 1. avgusta 2015. održali konferenciju za razmjenu iskustava. Dvadeset i četiri člana orkestra podijelili su svoje priče iz kultivacije i uvide koje su stekli pripremajući se i prezentirajući Falun Gong kroz nastupe na paradama i drugim društvenim manifestacijama. Za vrijeme konferencije, oni su dobili pjesmu čestitku od g. Li Hongzhija, osnivača Falun Gonga.
Trenutno Divine Land Marching Band ima oko 170 članova u New Yorku. Skoro polovina od govornika na konferenciji bili su članovi orkestra od njegovog osnivanja. Oni su se prisjetili kako je Učitelj Li osnovao ovaj orkestar u novembru 2005. godine.
"Još uvijek se jasno sjećam uputa i demonstracije Učitelja Lija."
"Svakog vikenda Učitelj Li je svakoga vodio u vježbanju. Počinjali bi obično oko 14 sati, a završavali oko 22 sata. Niko se nije žalio da je umoran."
Za mnoge od njih, prvi korak u poboljšavanju svoje vještine sviranja je bio da nauče kako čitati note.
"Samo sam znao čitati numerisane bilješke. Kada bih dobio neke note, nisam znao šta da radim. To je bio pravi izazov za mene, jer sam već bio u svojim 50-im godinama."
Većina članova orkestra živi u stanovima. Oni se suočavaju sa problemom da nemaju mjesto za sviranje na kojem ne bi ometali svoje susjede.
"Bila je zima i otišao sam u prazan park preko puta mog stana da tamo vježbam. Do trenutka kada sam završio, noge su mi bile utrnule."
"Išao sam u školu u državi New York. Svaki dan sam morao hodati oko 1,5km na kampusu noseći trubu. Nakon svakog predavanja sam išao u muzičku sobu i tamo vježbao. Nakon toga sam nosio trubu na sljedeće predavanje. Nakon godinu dana, ruke su mi prilično ojačale od nošenja trube uokolo."
"Neki autobuske stanice zimi imaju lampe za grijanje putnika. Ja sam išao na autobusku stanicu da vježbam nakon posla. Ponekad su mi ljudi pokušavali dati sitniš. Neki su me zadirkivali. Jednom je jedan beskućnik stao pored mene dok sam svirao i ispružio ruku sa šeširom tražeći od putnika novac."
Mnogi članovi orkestra su veoma zauzeti. Morali su se dobro potruditi da nađu vremena i za vježbanje svog instrumenta.
"Do dan danas, ja i dalje pri kuhanju vježbam pravilan položaj usta za sviranje, pri tuširanju učim note napamet i vježbam disanje, a dok vozim slušam pjesme i vježbam pokretljivost prstiju."
Ponekad članovi orkestra nisu bili u mogućnosti prisustvovati zajedničkim probama ili sudjelovati u paradama zbog nedostatka vremena. Svaki put je to bio test za njih i oni su naučili da otpuštaju vezanosti u tom procesu.
Bilo je raznih vrsta izazova koji su testirali njihovu odlučnost da učestvuju u nastupima benda.
"Borio sam se sa strašnom glavoboljom pred paradu. Slao sam ispravne misli i bio odlučan da se ne dam ometati. Parada je krenula čim sam napravio prvi korak i odsvirao prvu notu pjesme "Falun Dafa je dobar". Osjetio sam mlaz električne struje kako se prazni od sredine mog mozga. Bol je nestala u trenu. Moje srce se još jednom ispunilo zahvalnošću prema Učitelju Li-ju!"
