(Nastavak 1. dijela)
Nakon što je Komunistička partija Kine (KPK) preuzela vlast 1949. godine, tradicionalna kineska kultura i vrijednosti degradirane su do neprepoznatljivosti. Za početak, pogledajmo šta se desilo s tradicionalnom ceremonijom vjenčanja.
Pored vjenčane odjeće, imena svjedoka ceremonije su promijenjena iz „Nebo i Zemlja“ i „roditelji“ u lokalnog „sekretara KPK“; ljudima je strogo savjetovano da održavaju svadbene ceremonije oko praznika KPK, kao što su Praznik rada (1. maj) ili Nacionalni dan (1. oktobar); odavanje počasti „Nebu i Zemlji“ zamijenjeno je „klanjanjem portretu Mao-a“.
U prvom dijelu ovog članka, govorili smo o „Porijeklu i razvoju ceremonije vjenčanja“ i „Pravom značenju ‘Spoja dogovorenog na Nebu’“, kao i o pričama o Liu Tingshiju iz dinastije Ming i Qinu Zanyuanu iz dinastije Qing. U drugom dijelu, nastavljamo temu s još nekoliko priča iz istorije radi poređenja.
Odnos prema braku odražava vaš moralni karakter
Hiljadama godina, prenošeno kroz generacije, ljudi su poštovali svetu vezu braka. Od djetinjstva su gledali odrasle kako „Bai Tiandi“ – odaju počast Nebu i Zemlji kao svjedocima njihovog braka – i razumjeli su da je brak veliki životni događaj. Svaka izdaja takve svete veze bila je osuđivana od strane društva. Istražimo nekoliko priča iz kineske istorije.
Lai Junchen je otpustio svoju ženu da bi uzeo novu mladu, čin koji je čak i caricu Wu Zetian uznemirio.
Prema „Staroj knjizi Tang-a“ u Dvadeset četiri istorije, gospodin Lai Junchen je bio okrutan službenik za vrijeme vladavine carice Wu Zetian i bio je ozloglašen radi izvrtanja krivičnog zakona i namještanja lojalnim službenicima. Mnogi su ga se bojali. Kancelar Li Dezhao, čestit službenik, često je izvještavao dvor o Laijevim zloupotrebama moći, ali gospodin Lai Junchen i njegova klika nastavili su da rade po svom.
Kada je carica Wu Zetian saznala za namjeru gospodina Lai Junchena da se razvede od svoje žene kako bi se ponovo oženio, zamolila je svoje kancelare da istraže ovu vrlo važnu stvar.
U tim danima, žena je mogla biti otpuštena samo zbog jedne od sljedećih „sedam okolnosti“: ako ne može roditi djecu, prepušta se razvratnom ponašanju, zanemaruje svoje dužnosti prema svekrvi, upušta se u prazno ogovaranje, krade, gaji ljubomoru ili pati od teške bolesti. Napuštanje žene bez valjanog razloga bio je ozbiljno nemoralan čin.
Gospodin Li Zhaode je kazao ostalim kancelarima: „Ranije je gospodin Lai Junchen, kao lopov, prisilio gospođu Wang iz Taiyuana da se uda za njega, čin koji je uveliko ponizio našu dinastiju. Sada želi odbaciti svoju ženu bez prihvatljivog razloga kako bi uzeo novu mladu. Zar time ne ponižava naš režim? Kao visoki ministar dvora, takav čin je zaista nepristojan i ne pridržava se moralne čestitosti.“
Nakon toga, divlje arogantno ponašanje gospodina Lai Junchena je bilo mnogo suzdržanije.
Cui Hao se bezobzirno oženio, i ljudi su ga izbjegavali
Prema Tang Cai Zi Zhuan (zbirka biografija pjesnika dinastije Tang), tokom perioda Kaiyuan i Tianbao, gospodin Cui Hao je mlad postigao uspjeh i vodio je raskošan i ekstravagantan način života. Pio je, kockao se i bio je veoma pohotan. Tražio je samo lijepe žene pri odabiru žene i napuštao bi ih kada mu ne bi bile po volji. Iako se njegova poezija i proza naširoko čitale, njegova reputacija i karakter smatrani su prilično lošim.
Gospodin Li Yi, poznati pjesnik i kaligraf tog vremena, čuo je za talenat gospodina Cui Haoa za poeziju i pozvao ga svojoj kući. Gospodin Cui Hao je po dolasku predstavio pjesmu gospodinu Li Yiju, s prvim stihom: „Sa petnaest godina udala se za Wang Changa.“ Nakon što je ovo pročitao, gospodin Li Yi se razbjesnio jer je mislio da tema odražava razvratno i bludno ponašanje.
„Kako si drzak, mladiću!“ kazao je gospodinu Cui Haou. Otpustio ga je i nikada ga više nije kontaktirao. Iako je gospodin Cui Hao bio veliki pjesnik, ljudi su ga držali na distanci zbog njegovog neprikladnog ponašanja u vezi s brakom.
Sima Guang je cijenio vrlinu i pravednost i održavao red u svom domaćinstvu
Gospodin Sima Guang je bio visoki učenjak-zvaničnik tokom dinastije Song. Oženio se gospođom Zhang, ali ona nije mogla roditi djecu nakon otprilike deset godina braka. Gospođa Zhang je postala vrlo anksiozna, ali gospodin Sima Guang ju je tješio, rekavši: „Imati djecu ili ne određuje sudbina, a ne nešto što se može silom volje.“ Ipak, gospođa Zhang je željela da on uzme konkubinu, ali gospodin Sima Guang se nije složio.
Međutim, gospođa Zhang je pronašla mladu ženu koju je željela da bude konkubina gospodina Sima Guanga. Poslala ju je u radnu sobu gospodina Sima Guanga, ali on ju je ignorisao. Da bi privukla njegovu pažnju, mlada žena je uzela knjigu i upitala: „Oprostite, gospodine, koja je ovo knjiga?“ Gospodin Sima Guang je svečano sklopio ruke i odgovorio: „Ovo je Shangshu.“ Nakon toga, nije joj više posvećivao pažnju, i mlada žena nije imala izbora nego da nevoljko ode.
Kasnije je gospođa Zhang pronašla drugu mladu ženu za gospodina Sima Guanga. Našla je izgovor da napusti kuću i kazala je mladoj ženi da ode u radnu sobu gospodina Sima Guanga. Mlada žena se uveče pojavila sa šoljicom čaja.
Na njeno iznenađenje, kada ju je gospodin Sima Guang ugledao, strogo je kazao: „Gazdarice nema kod kuće. Šta radite ovdje? Odmah otiđite!“
U Istoriji Song-a, jedan komentar o gospodinu Sima Guangu kazuje: „Održavao je red u svom domaćinstvu i poštovao je pristojnost u svim svojim djelima.“
Brak u Kini nakon „Proleterske kulturne revolucije“
Izraz „proletarijat“ općenito se odnosi na ljude koji obavljaju nekvalifikovane poslove i ne posjeduju imovinu. Friedrich Engels je opisao „proletarijat“ kao moderne najamne radnike. Vjeruje se da u socijalističkom društvu „proletarijat“ postaje vladajuća klasa u državi, predstavljajući društveni sistem bez privatne imovine.
U drevnim vremenima, oni koji su vladali državom u Kini uključivali su cara, plemstvo i učenjake-zvaničnike; na Zapadu su to bili kralj i plemstvo. Od malih nogu, ti su pojedinci obrazovani o moralnim principima i vještinama, počevši od njegovanja karaktera, učenja održavanja harmonije unutar porodice i učenja kako upravljati državom. Tek tada su mogli uspostaviti mir društvu. Bili su vrlo dobro upućeni u istoriju i klasike, što im je omogućilo da igraju nezamjenjivu ulogu u kulturnom nasljeđivanju i moralnom obrazovanju.
Hiljadama godina brak se smatrao važnim životnim događajem. Međutim, ova tradicija počela je propadati u moderno doba.
U modernoj Kini, poznati pjesnik gospodin Xu Zhimo se razveo od svoje žene bez opravdanja. Godine 1922. okončao je svoj brak s prvom suprugom, gospođom Zhang Youyi, putem parnice, s izgovorom da se zaljubio u drugu ženu i da se razvodi kako bi slijedio slobodnu ljubav.
Pritisnuvši gospođu Zhang Youyi, koja je tek rodila njihovog drugog sina i još uvijek bila u postporođajnom oporavku, prisilio ju je da potpiše papire za razvod.
Čak je i posljednja careva supruga gospođa Wenxiu čekala devet godina da se razvede od posljednjeg cara, Puyija. Godine 1931., prema zakonima Republike Kine, podnijela je zahtjev za razvod, navodeći da više ne može podnijeti Puyijevo zanemarivanje i nedostatak slobode u palači. Umrla je u siromaštvu 1953. godine u Pekingu u dobi od 44 godine.
Iako su se ovakvi razvodi događali, tradicionalna kultura ostala je duboko ukorijenjena u srcima kineskog naroda. Tokom perioda republike, stopa razvoda je ostala vrlo niska, čak i u Šangaju, koji je već bio prilično moderan. Prema izvještaju Šangajskog biroa za socijalna pitanja, 1929. godine bilo je 23,82 razvoda na 100.000 ljudi, ili 0,024%, što je ekvivalentno 1/104 stope razvoda u Kini 2024. godine.
Tokom „Proleterske kulturne revolucije“, razvod je postao uobičajena politička strategija za mnoge da prežive – bilo da pokažu da su „politički aktivni“ ili jednostavno da prežive, muž i žena bili su spremni žrtvovati svoju porodicu, budućnost svog partnera, pa čak i svoje živote.
Cijelo društvo i stanovništvo morali su učestvovati u političkoj borbi; muževi, žene i drugi članovi porodice bili su ohrabrivani da se okrenu jedni protiv drugih. Bilo je čak i slučajeva u kojima su optuženi pretučeni na smrt jednostavno zato što se govorilo da su nelojalni Mao-u ili zato što su u svom dnevniku napisali rečenicu koja je korištena kao dokaz da su „kontrarevolucionari“. Bezbrojne porodice su se raspale, a mnogi parovi nisu vjerni jedni drugome. Veze obaveze i naklonosti u braku potpuno su nestale.
Materijalistički brak
U drevnim vremenima, ljudi su davali prednost obavezama u braku nad ličnim osjećajima. „Dobro usklađene porodice“ odnosile su se na one koje su imale slično kulturno razumijevanje i način ponašanja; obje strane su mogle razumjeti porodično porijeklo druge, odgoj, porodične tradicije, osjećaj časti, bračne obaveze i životne navike. Ovo međusobno razumijevanje pomoglo je u smanjenju sukoba u porodičnim stvarima, kao što su obrazovni ciljevi i finansijska i imovinska raspodjela. Takvo razumijevanje promiče harmoniju. Kao što poslovica kazuje: „Harmonična porodica donosi uspjeh u svim stvarima.“
U današnjem društvu, međutim, mnogi mladi ljudi više ne smatraju ove tradicije važnima. Više pažnje posvećuju svojim ličnim osjećajima i ne znaju ili odbacuju tradicionalnu kulturu i istoriju.
Kada tradicionalna kultura i vrijednosti nestanu, ostaje samo prazna, materijalistička ljuštura. Nakon razorne „Desetogodišnje kulturne revolucije“, Kina je ušla u fazu robne ekonomije. „Sve je u novcu“, a cijena mladenki i dalje raste. Kada muškarac zaprosi, često mora platiti između 50.000 i 100.000 yuana porodici mladenke. U sjevernoj Kini, cijena mladenke može se kretati od 200.000 do 300.000 yuana, pa čak i više. Mnogi muškarci koji žive u siromašnim regijama ili u finansijskim poteškoćama prisiljeni su ostati samci.
Danas u braku nema temeljnih vrijednosti. Neki tvrde da je slično bilo i u drevnim vremenima, te da je carska porodica bila još gora.
Istina je da se nijedna dinastija ili era ne može definisati ležerno bez činjenične osnove. Ako gledate istoriju iz perspektive koju propagira KPK, nikada nećete pronaći istinu. Samo oni isprani mozgovi komunističkom ideologijom i socijalističkim konceptima sposobni su za omalovažavanje i negiranje vlastite istorije i predaka.
Bilo da se uzme u obzir 5.000 godina kineske civilizacije ili snaga mlade Amerike, ljudi se mogu zapitati koji su primjerni pojedinci i djela doprinijeli njima. Izbjegavanje ovih pitanja već je brisanje kulture i prekid njenog prenosa.
Alarmantna stopa razvoda
Kada se brak temelji na materijalizmu i sve se mjeri novcem i imovinom, gubi se pravo značenje morala. Pod KPK, od vlasti do običnih građana, tradicionalne vrijednosti su brzo zaboravljene, a tradicionalni koncepti porodice i sinovljevske odanosti napušteni.
Brak je važan životni događaj, ali u današnjem društvu, sve više mladih ljudi olako shvata brak i lako se razvodi. U međuvremenu, zajednički život bez braka i takozvani probni brakovi su postali društvena norma.
Godine 2024., zvanična stopa razvoda u Kini bila je 2,5‰, a omjer razvoda i sklopljenih brakova mogao bi biti čak 0,58 prema 1 (58 razvoda na 100 brakova). U 2024. godini u brak je stupilo 6,11 miliona ljudi, dok je ukupan broj registrovanih razvoda bio 2,62 miliona. Ovo ne uključuje sudske slučajeve razvoda. Ako se takvi slučajevi uključe, ukupan broj razvoda u 2024. godini bio bi čak 3,55 miliona. Ovo je najveća stopa razvoda zabilježena u istoriji Kine.
Rasprostranjenost AIDS-a
Prema zvaničnim statistikama Kine iz 2005. godine, procjenjuje se da 700.000 ljudi pati od spolno prenosivih bolesti (STD), koje uključuju pet glavnih zaraznih bolesti u Kini.
Međutim, prema gospodinu Chenu Xiangshengu, direktoru Odjela za epidemiologiju u Nacionalnom centru za kontrolu spolno prenosivih bolesti Kineskog centra za kontrolu i prevenciju bolesti, zvanično prijavljeni broj slučajeva može biti samo jedna desetina stvarnih infekcija. On je kazao da je već početkom 20. stoljeća stopa incidencije spolno prenosivih bolesti rasla za 20% do 30% svake godine. Budući da su mnogi pacijenti tražili liječenje u privatnim klinikama ili kod nelicenciranih ljekara, većina slučajeva infekcije nije prijavljena.
Prema web stranici Chinese Central Practice, od 2004. do 2018. godine, stope incidencije i smrtnosti od HIV/AIDS-a u Kini pokazale su uzlazni trend, s godišnjim povećanjem od 22,70%, odnosno 18,80%.
Sveti brak, Sveto vjenčanje
Pad vrijednosti braka direktno je doprinio pogoršanju društvenog morala. Istovremeno, ogromna karma koja proizlazi iz promiskuiteta dovela je do širenja neizlječivih malignih bolesti. Svi razumijemo da se ljudi s AIDS-om suočavaju s vrlo teškom i tužnom situacijom, a mnoge poznate ličnosti i uglednici preuzeli su na sebe brigu o oboljelima od AIDS-a. Međutim, đavo je taj koji pokreće promiskuitet, donoseći ovu katastrofu čovječanstvu.
U današnjoj Kini, na površini, ulice su prepune saobraćaja, a neboderi niču u velikom broju, ali u stvarnosti, ukupni moralni standardi su pali na nepopravljiv nivo. Razvod je postao vrlo čest, narušavajući ne samo moralni integritet uključenih, već dovodeći i do posljedica za sljedeću generaciju – od kojih će se mnogi morati nositi s ovim problemima tokom cijelog života.
Sada pogledajmo kako bi se mogla održati ceremonija vjenčanja u kršćanskoj crkvi na Zapadu i vidimo hoćemo li pronaći veći osjećaj svečanosti i značenja.
Razmjena zavjeta
Sveštenik mladoženji:
„[Ime mladoženje], hoćete li uzeti ovu ženu za svoju vjenčanu ženu, da živite zajedno po Božjoj uredbi u svetom bračnom stanju? Hoćete li je voljeti, tješiti je, poštovati i čuvati, u bolesti i zdravlju, i odričući se svih drugih, držati se samo nje, dok god oboje živite?“
Mladoženja:
„Hoću.“
Sveštenik mladenki:
„[Ime mladenke], hoćete li uzeti ovog muškarca za svog vjenčanog muža, da živite zajedno po Božjoj uredbi u svetom bračnom stanju? Hoćeš li ga voljeti, tješiti ga, poštovati i čuvati, u bolesti i zdravlju, i odričući se svih drugih, držati se samo njega, dok god oboje živite?“
Mlada:
„Hoću.“
Nakon što je primio zavjete od mladoženje i mlade, sveštenik zatim pita njihove roditelje, rođake i prijatelje:
„Jeste li svi voljni biti svjedoci njihovih bračnih zavjeta?“
Oni odgovaraju:
„Da, jesmo.“
Sveštenik:
„Ko predaje mladu mladoženji?“
Mladin otac:
„Ona se udaje za njega svojevoljno, s blagoslovom svojih roditelja.“
Zatim, mladenci stavljaju jedan drugome vjenčani prsten na prst.
Sveštenik:
„Proglašavam da su oni sada muž i žena, u ime Oca, i Sina, i Duha Svetoga.“
Sveštenik zatim daje konačni blagoslov i proglašava završetak ceremonije:
„Gospod neka vas blagoslovi i čuva.
Gospod neka ozari lice Svoje na vas i bude vam milostiv.
Gospod neka podigne lice Svoje na vas i da vam mir.
U ime Oca, i Sina, i Duha Svetoga. Amin.“
U idealnom slučaju, od ovog trenutka, dva prstena nikada ne napuštaju prste para, i oni podržavaju, razumiju i prave kompromise jedno drugom tokom svog bračnog života, idući naprijed zajedno i ispunjavajući svoje bračne zavjete do kraja života.
Napomena: Sveta ženidba znači da kada se ljudi usredsrede na poštovanje Boga (Božanskog) i preuzimanje odgovornosti za svog supružnika, brak postaje sveta zajednica. Sveti brak može trajati cijeli život milošću Božjom i svjesnim naporom obje strane.
